Jedna osoba osuđena je nedavno u Bugarskoj na kaznu zatvora zbog terorizma, usprkos slabim dokazima i nestalnim svjedocima. U pozadini priče kriju se milijuni eura usmjereni u antiterorizam i gotovo nikakvi uspjesi, popraćeni regresivnim politikama vladajućih koalicija.
John Zaharijev – ili kako ga bugarski mediji nazivaju “Bugarski Džihadi Džon” – 22-godišnji je Australac bugarsko-vijetnamskog podrijetla nedavno osuđen na zatvorsku kaznu od četiri godine pod optužbom za terorizam.
Godine 2016. Zakarijev se nakon mature u katoličkoj gimnaziji zajedno s ocem preselio iz Sydneya u Sofiju. Već 20. septembra iste godine uhićen je pod optužbom za koju je i osuđen. Prema Zakarijevu, istraga protiv njega pokrenuta je nakon dojave australske tajne službe (ASIO). Zahariev je optužen na temelju dokaza koji pokazuju da je nakon pridruživanja skupini islamskih uličnih propovjednika (Street Dawah proselytising group) u Sydneyu 2013. godine prešao na islam i nakon toga proveo neko vrijeme u Siriji.
Zakarijev potvrđuje da je zaista boravio u Siriji, ali u sklopu “humanitarne misije”, dodajući da je tamo otišao s motivom da sazna “istinu” o ratu u Siriji. Tamo je proveo ukupno osam dana tokom kojih se susreo samo s članovima Slobodne sirijske vojske koja nije teroristička organizacija. Tvrdi kako nikad nije sudjelovao u vojnim akcijama i zgraža se nad brutalnošću ISIS-a. Optužba je tvrdila da je Zakarjiev planirao u Bugarskoj nabaviti oružje i naučiti pucati, ali nije planirao nikakav teroristički napad već je mislio vratiti se u Siriju kao borac ISIS-a. Zakarijev je inzistirao na tome da odlazak na streljanu i posjedovanje religijskih knjiga koje su stručnjaci procijenili kao “neradikalne” nije zločin te je negirao optužbu za terorizam.
Članak 108
Sudilo mu se na nedavno osnovanom Specijalnom kaznenom sudu (SKS) po članku 108 bugarskog kaznenog zakona. Radi se o članku koji zabranjuje promicanje “fašističke i drugih antidemokratskih ideologija” i prijetnje ustavnom poretku. Stavak A istoga članka regulira pripremanje sudjelovanja u terorističkim akcijama putem “uzrokovanja nemira ili straha među stanovništvom ili sprječavanja nadležnih organa, službenika javnih institucija ili stranih država kao i međunarodnih organizacija u obavljanju svog posla”. Članak 108. (a) uveden je u sklopu antiterorističke regulative donesene 2016. godine u vrijeme koalicijske vlade GERB-a. Zakon je podržao i Patriotski front, dok su se kritičari zakona tek suzdržali od glasanja.
Valentin Radev, u to vrijeme zastupnik parlamenta iz redova GERB-a i zamjenik predsjednika obrambenog odbora, a sada ministar unutarnjih poslova, opravdavao je Zakon referirajući se na Bugarsku kao na jednu od posljednjih EU zemalja koja još nije donijela eksplicitnu antiterorističku zakonsku regulativu. Nije potrebno imati zvanje politologa kako bi se razumjelo da je donošenje ovog zakona posljedica onoga što se percipira kao zapadnjačka očekivanja.
Obitelj Zakarijeva tvrdila je da Bugarska njegov slučaj “koristi kako bi jasno pokazala svoju namjeru borbe protiv terorizma”. Njegova je obrana opetovano naglašavala činjenicu da bugarska vlada ovime pokušava opravdati izdvajanja za antiterorizam. “Čvrsto vjerujem kako se radi o loše osmišljenoj policijskoj akciji zatočenja s ciljem opravdanja milijuna eura koje su dobili od Bruxellesa za borbu protiv terorizma” kazao je odvjetnik Zakarijeva jednim novinama iz Sydneya.
Pod budnim američkim okom
Štoviše, istragu protiv Zaharieva nadgledali su FBI i tužioci iz Sjedinjenih Američkih Država. Američka angažiranost po pitanju bugarske antiterorističke politike postala je očita nakon široko oglašenog lažnog alarma s početka 2016. U martu te godine, Ministarstvo vanjskih poslova SAD-a objavilo je na svojim Facebook stranicama upozorenje svim svojim građanima upozoravajući ih da izbjegavaju jedno od najpoznatijih križanja u Sofiji jer su procijenili da postoji mogućnost od terorističkog napada na toj lokaciji. Idućeg dana bugarski premijer pojasnio je da je Državna agencija za nacionalnu sigurnost (SANS) imala pogrešne informacije te da je sukob oko kojeg se raširila panika zapravo ticao intimne ljubavne svađe između državljana Bugarske i Afganistana. Ministarstvo unutarnjih poslova je obavijestilo svoje “strane partnere” prije nego je provjerilo informacije. Na temelju informacija bugarske policije SAD je objavio spornu informaciju, uzrokovavši tako širenje panike. Nakon toga se oglasila i američka ambasada u Bugarskoj poručivši kako će nastaviti tijesno surađivati s bugarskim kolegama na antiterorističkim pitanjima.
Odmah nakon uhićenja Johna Zakarijeva, njegov otac Svetlomir gostovao je na televiziji odradivši nastup za kojeg je teško reći da je išao u korist njegovom sinu, usprkos očevim najboljim namjerama. John je bio podvrgnut izrugivačkoj “psihoanalizi” u izvedbi senzacionalizmu naklonjenog novinara koji je na nacionalnoj televiziji intervjuirao Johnovog oca s ciljem pronalaska skrivenih motiva njegovih navodnih zločina iz ranog djetinjstva i njegovih ljubavnih odnosa. Tom je prilikom Svetlomir Zakarijev kazao kako je agent SANS-a pristupio Johnu u pokušaju provokacije na prijateljski način bez da je ikad otkrio svoje zanimanje i predložio mu da zajedno odu na streljanu. Jedan svjedok, koji je u međuvremenu netragom nestao, izjavio je da je na streljani John prijetio nekome oružjem. Zakarijeve je agent SANS-a izveo na večeru kako bi, smatra Svetlomir, kuća ostala prazna i kako bi u nju mogli ući agenti i ozvučiti je.
Specijalni kazneni sud
Iako ovo nije prvi slučaj u Bugarskoj u kojem je bilo optuženih za terorizam nakon kontakta sa Sirijom, suđenje Zakarijevu od posebnog je značaja zbog toga što se radi o prvom slučaju procesuiranom na SKS-u osnovanom 2011. godine. Osnivanje ovog suda bila je ideja tadašnjeg ministra unutarnjih poslova GERB-a Cvetana Cvetanova. Članove ovog suda trebali su činiti samo “najkvalificiraniji, najiskusniji i najinteligentniji” suci koji bi se specijalizirali za slučajeve korupcije i pranja novca, terorizam općenito, te organizirani kriminal. Cvetanov je svoju ideju objasnio kazavši kako bi sud služio kao sredstvo “ubrzavanja” predraspravnih postupaka i samih suđenja te se pritom pozivao na nepostojeće preporuke Europske komisije. Ubrzavanje postupaka trebao je biti rezultat toga što će ovaj sud procesuirati manji broj slučajeva koji će saslušavati veći broj sudaca, čime se rješavaju problemi preopterećenja drugih sudova. No, civilno društvo, stručne organizacije i političke stranke kritizirali su projekt kao ispolitiziran i kao potencijalnu polugu za napade na vladinu političku oporbu. Nedavno izvješće Vrhovnog suda za kaznena djela ukazalo je na nisku učinkovitost SKS-a, nedostatak specijalizacije sudaca, alarmantan broj izdanih dozvola za prismotru i prisluškivanje telefona te favoriziranje zaposlenika SANS-a s prekršajnim dosjeima. SKS trenutno procesuira tek 5 slučajeva povezanih s terorizmom.
SKS ipak nije osigurao načine za napad na oporbu, za sada. No, svakako služi stvaranju neprijatelja među Muslimanima, protiv kojih se treba boriti ispred Zapadne publike. Pritom je i u Zakarijevljevom slučaju prisutno arbitrarno selektiranje dokaza koji će biti predstavljeni sudu. Njegov je odvjetnik tražio da se uvedu dokazi poput osobne korespodencije koja dokazuje da se Zakariev neposredno prije uhićenja ponovno preobratio na kršćanstvo. Sutkinja Biljana Vrančeva odbila je zahtjev kao “neutemeljen i neosnovan”. Usprkos tome, uvršten je dio dokaza iz njegove povijesti pretraživanja interneta koji je pokazao da je Zakarijev pratio aktivnosti ISIS-a. Štoviše, dio optužnice protiv njega temeljio se i na iskazu svjedoka iz džamije, Zakarievljevog poznanika, koji je kazao da je John “volio ISIS”. No, svjedok je kasnije svjedočeći pod zakletvom povukao iskaz.
“Sobodna” zemlja
Takve proceduralne nedosljednosti trebale bi Zakarijevu omogućiti da drugostupanjski (Prizivni specijalizirani kazneni) sud nakon uložene žalbe promijeni odluku. Ova mogućnost mu nudi neku nadu, jer je prije izricanja presude, više puta izražavao bojazni da će biti osuđen na maksimalnu kaznu od 8 godina zatvora jer tokom suđenja nije imao nikakvu podršku od australske vlade. Istragu Zakarijev smatra jednostranom, a cijelo suđenje pokaznim.
Sadašnja bugarska koalicijska vlada sastoji se od GERB-a (desni centar) i tzv. Ujedinjenih patriota (čine ih VMRO, Ataka i NFSB). Njihova logika počiva na želji za vladajućom koalicijom slobodnom od “Muslimana i Turaka” koji se miješaju u unutarnje poslove zemlje (odnosi se na DPS (Pokret političkih stranaka za prava i slobode)), u kojoj neće biti “invazije” migranata, ali koja će se pridržavati kursa stroge fiskalne discipline kojeg je zacrtala EU. Ministarstvo unutarnjih poslova trenutno traži stručnjake za provođenje istraživačkog projekta kojeg financira EU, a čiji je cilj identificirati rane znakove “radikalizacije” u Bugarskoj. Angel Dzambazki, zastupnik Europskog parlamenta i član VMRO-a, neprestano širi nepouzdane informacije o prisustvu ISIS-a u romskim četvrtima u Bugarskoj. Inspiraciju crpi iz primjera Španjolske kao zemlje koja vodi “dugu bitku s islamom”. Radi se o koraku dalje, koji je došao nakon zabrane pokrivanja na nacionalnoj razini i prijedloga za ograničavanje inozemnog financiranja vjerskih organizacija u Bugarskoj. Osnivanje specijaliziranog kaznenog suda bilo bi manje alarmantno i proizvodilo bi manje štete da je cijela priča smještena u kontekst slobodan od islamofobije i rasizma.
S engleskog prevela Andrea Milat