Albanska je javnost proteklih tjedana iznenađena naizgled paradoksalnim statističkim podacima. Prema svim relevantnim institucijama, nacionalnim i europskim, albanska se ekonomija uspješno izvukla iz krize, a ekonomski je rast prošle godine premašio 3,4% dok se za ovu godinu očekuje gotovo 4%. Iako stope nisu spektakularne (pogotovo u odnosu na pretkriznih 6% godišnje), one ipak ispunjavaju višegodišnja obećanja vlasti. No ako su statistički podaci bili povod za zadovoljstvo među komentatorima, osjećaj se nije prelio na ostatak stanovništva i to iz dobrog razloga: prosječne su plaće nastavile padati. Prošle godine za čak 2,1%, ne računajući inflaciju od 1,3%.
Primanja su u Albaniji među najnižima na kontinentu. Prosječna brutto plaća sada iznosi svega 336 eura, a do pada je došlo primarno zbog snižavanja cijene rada u tvrtkama u stranom vlasništvu, tumači albanski servis Voice of America. Ti su “investitori”, primarno oni koji su otvarali autsorsane talijanske call-centre, osjetili negativne posljedice restriktivnijih talijanskih zakona koji reguliraju preseljenje takvih djelatnosti u inozemstvo. No i u drugim djelatnostima, koje nisu izložene sličnim poteškoćama, poput obućarske i tekstilne industrije (također mahom u talijanskom vlasništvu), plaće ostaju “zaključane” na zakonskom minimalcu. Zbog toga, upozoravaju pojedini ekonomisti, čak ni rast od 7% ne bi značio poboljšanje u primanjima radnika.
No strane investicije samo u proizvodnju i usluge s niskom cijenom rada nisu nikakva slučajnost, već logična posljedica strategije “razvoja” putem privlačenja stranih investitora povoljnim uvjetima i jeftinim radom koju su provodile sve vlade od 1990. godine. Podatak da su strane kompanije samo u prvoj polovici ove godine ostvarile transfer profita iz Albanije u svoje matične zemlje od čak 163 milijuna eura pokazuje kako su investitori uspješno privučeni. Problem je samo u tome što takva strategija nije ni na koji način smanjila siromaštvo koje, prema podacima Svjetske Banke, zahvaća čak 45,5% stanovništva. Drugim riječima, krajnje je vrijeme da se razmisli o alternativama.