“Siromaštvo promijenilo navike kupaca u Sarajevu”, prenosi N1 televizija. Oni koji kupuju na tržnici, kupuju u manjim količinama, nerijetko s dnevnim limitom od oko 2 KM. Još ako se ostvare pesimistične prognoze rasta cijena zbog loše poljoprivredne sezone i rasta cijene nafte, upitno je hoće li za preživljavanje u Bosni i Hercegovini biti dovoljna samo promjena potrošačkih navika. Prema istraživanjima koja potrošnju uzimaju za važno mjerilo siromaštva, sve osobe koje troše 238,11 KM mjesečno ili manje nalaze se ispod apsolutne linije siromaštva. Takvih je danas oko 900 tisuća.
Uz veliku nezaposlenost (20,5 posto) i niske penzije (ne premašuju 350 KM), poražavajuća je činjenica da ni zaposleni nemaju nikakvo jamstvo socijalne sigurnosti. U usporedbi s rastom cijena, rast plaća je sporiji: kroz pet godina, neto plaće porasle su za manje od tri posto, a cijena potrošačke košarice svake godine za jedan posto. Prema spomenutom istraživanju, 25 posto zaposlenih radnika u 2016. godini bilo je u stanju radničkog siromaštva tj. sebi i svojim obiteljima nisu mogli priuštiti ni prehrambeni minimum.
Ukoliko želimo još potvrda o siromaštvu ove zemlje, možemo nabrojati i druge ekonomske pokazatelje, primjerice BDP po glavi stanovnika koji je portal HowAfrica iskoristio da bi uvrstio Bosnu i Hercegovinu u sam vrh najsiromašnijih zemalja Europe, “odnosno država u kojima se živi gore i od afričkog prosjeka”. I dok siromaštvo, kako je za N1 objasnila magistrica socijalnog rada, ne označava samo situaciju u kojoj “ne možemo da ostvarimo dovoljne prihode za osnovnu potrošačku korpu”, siromašni će u svoje siromaštvo najbolje provjeriti opipavajući “kesu s pijace”, a ne čitajući naručene studije.