Ljubitelje slobodnog poduzetništva u Hrvatskoj pogodio je jučer emotivni šok nakon što je tjednik Srpskog narodnog vijeća – Novosti – uspio pokazati da je projekt ProMikro najavljivan kao veliki začetak STEM revolucije na ovom prostoru, u startu zamišljen za točno jedan proizvod micro:bit računala.
Radi se o natječaju za nabavu 45.070 mikroračunala u sklopu projekta ProMikro, kojemu je cilj ‘uvođenje digitalne pismenosti u različite nastavne predmete i izvannastavne aktivnosti’ u osnovnim školama. Službeni inicijatori projekta bili su Hrvatska akademska i istraživačka mreža (Carnet), Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta te služeni distributer micro:bita za Hrvatsku Institut za razvoj i inovativnost mladih (IRIM) poduzetnika Nenada Bakića.
Sporan je kriterij natječaja koji propisuje dimenzije mikroračunala jer su na taj način izostavljeni svi drugi postojeći didaktičko pedagoški instrumenti osmišljeni podučavanju osnovnoškolske djece računarstvu. Dok primjerice za micro:bit možda laici nisu ni čuli, neki drugi proizvodi, poput Arduino seta, već imaju globalnu popularnost. Stoga je činjenica da Arduino prema ovako napisanom natječaju nije imao niti šanse konkurirati, privukla pažnju javnosti. Posao je vrijedan 3,7 milijuna kuna.
Emotivni šok
Nakon što je jučer objavljena naslovnica Novosti s krupnim planom ovog poduzetnika, točno u vrijeme održavanja panela o obrazovanju na kojem su sudjelovali Ministrica obrazovanja Blaženka Divjak, reformator obrazovanja Boris Jokić i poduzetnik Nenad Bakić, kako javljaju Novosti, došlo je gotovo do fizičkog sukoba između Bakića i Jokića. Na istom je panelu pozlilo ministrici Divjak, jer je možda shvatila teret koji joj je ovim putem svaljen na leđa? Da će biti ovako teško implementirati informatiku u škole, ova prirodnjakinja očito nije očekivala. U šoku se našao i sam poduzetnik Nenad Bakić koji je, čini se, do te mjere lišen samokritičnosti da je svoje kritičare optužio za “napadanje”.
Ovaj slučaj javnosti je zanimljiv zbog nimalo iznenađujućeg Bakićevog gubljenja kontrole. Radi se naime o čovjeku koji tužbama prijeti svakom svojem kritičaru, zauzimajući pritom moralnu vertikalu koju međutim nema. Dok se sam smatra filantropom, javnost ga smatra mešetarom poznatom po žestokom zagovaranju privatizacije kutinske Petrokemije čija bi propast uništila cijeli jedan grad.
No, ovaj je slučaj primarno zanimljiv kao još jedna ilustracija nedosljedne neoliberalne logike dijela poduzetničkog sektora u Hrvatskoj. Primjerice, dok se radi o eklatantnom primjeru netransparentne javne nabave, činjenica da dobar dio najglagoljivijih zagovaratelja slobodnog tržišta svoje bogatstvo stječu na poslovima s državom i lokalnom upravom. Bilo da se radi o Goranu Vojkoviću ili Nenadu Bakiću, poduzetnička pravila su ista: javnom nabavom (transparentnom ili ne) osigurati probitak svojim kompanijama, a potom se svim silama okomiti na javni sektor, javnu potrošnju, javnu upravu. Dok druge prozivaju za korupciju, svoju sistemsku izloženost istoj u potpunosti i svjesno ignoriraju. Još jednu ilustraciju istome predstavlja i šutnja portala poput Index.hr-a ili popularnog bloga Liberal.hr o ovoj temi. Podsjetimo, radi se o istom think-tanku ljudi pri čemu je Index postao glasnogovornička služba stavova neoliberala okupljenih u udruzi Lipa, dok mnogo članova ove grupe piše za spomenuti blog. Index inače na svojoj naslovnici broji javnu potrošnju, javni dug i broj osoba koje emigriraju iz države. Danas je brojač uhljeba malo zaštekao, možda zbog nespremnosti vlasnika portala – osuđenog za utaju poreza – da mu pribroji svoje drugove i njihove grijehe.