Još od dana kada je famozni Lex Agrokor stupio na snagu, ovakav rasplet – medijski spektakl uhićenja i pretresa – bio je prilično izvjestan. Ako baš ne od tog dana, onda barem od one sjednice Vlade na kojoj je premijer Andrej Plenković odlučio alocirati dodatnih 5 milijuna proračunskih kuna Državnom odvjetništvu u svrhu istraživanja predmeta Agrokor. Ne radi se tu samo o nekakvom pronicljivom čitanju signala. Nijedna si vlast ne može dopustiti taj luksuz da kolaps najveće privatne kompanije u državi ne poprati s politički poenom na pladnju: uhićenjem omraženog tajkuna.
Cijeli politički proces oko Agrokora nedvojbeno je bio obilježen improvizacijama i prilično rizičnim potezima. Međutim, bez obzira na pristranosti aktera i političke obračune, dva je cilja Vlada, odnosno HDZ, morala zadovoljiti: politički kontrolirani stečaj koji će onemogućiti neposredni raspad koncerna i gubitke tisuće radnih mjesta, čime bi si gotovo automatski priuštila politički poraz, te policijsko-pravosudnu eliminaciju “glavnog krivca”, čime si osigurava imidž vjerodostojnosti i stabilnosti. Ti su ciljevi bili naprosto učinak ekonomske i političke prinude koja se nije mogla zaobići. Zbog toga je i MOST morao izletjeti iz Vlade: da se plijen ne dijeli i da ne ometaju proces.
Paralelni kolosijeci
Ipak, miljama smo daleko od razrješenja situacije. Kao što se da naslutiti iz dramaturške usklađenosti objave revizije i jutrošnjih pretresa i uhićenja, Vlada očito namjerava paralelno raditi na dva kolosijeka. Kako je izvanredni povjerenik Ramljak i sam prošli tjedan najavio, sudbina cijelog koncerna je prilično neizvjesna i u velikoj mjeri oslonjena na otpise dugova. S druge strane, kompleksnost pravnog procesa, što proceduralno u smislu obuhvaćenih sumnjivaca i svjedoka te obimom samog predmeta, a što možebitnim nepovoljnim iskazima po ovu i prijašnje vlade, također sa sobom nosi političku neizvjesnost. Za očekivati je da će vlast kombinirati: nepovoljna ekonomska epizoda, novi naglasci u pravnoj sapunici; ugrožavajući iskazi optuženih, “prijelomni” ekonomski potez. I dalje će se dosta toga oslanjati na improvizaciju, ali barem imaju nešto više manevarskog prostora.
O samom pravosudnom epilogu nezahvalno je nagađati. Kao što smo napomenuli, zasigurno neće biti lišen funkcije odgovora na političko-ekonomski rasplet. Hoće li u centru pažnje biti eventualni pokajnici, što raspon osumnjičenih sugerira ili će posrijedi biti neki drugi manevar, teško je znati. Ali očito je da će udarna menadžersko-tehnološka garnitura nacionalne buržoazije proći kroz policijsko-pravosudne skučene sobice. Dok će oni koji su im davali političku podršku vjerojatno proći neokrznuto, osim ako ne dođe do određenih potresa. Zbog toga će, navodno, kako brojni komentari već jutros najavljuju, u Hrvatskoj izostati katarza koju je Todorićev kraj trebao donijeti ovom napaćenom narodu i njegovim institucijama.
Todorićeva analiza
Međutim, ispod svih ovih političkih obračuna i medijskih sapunica, katarza se već dogodila. I to ona prava, katarza koju sa sobom nose normalna kretanja kapitalističke konkurencije i čišćenje tržišta. Nakon svih zamornih postova na svom blogu proteklih tjedana, Ivica Todorić je u jednom jučerašnjem napokon objasnio cijelu situaciju. U power point prezentaciji naslova “Hoće li Vlada nacionalizirati i Lidl?” predstavio je tržišno okruženje u kojem se Agrokor nalazio. Zapravo je pokazao da nisu imali šanse za uspjeh pored strane konkurencije koja dobiva kredite s puno manjim kamatnim stopama, može se priuštiti dugogodišnje gubitke na ovako malom tržištu prije nego što istjera konkurenciju te uživa domicilne subvencije iz puno jačih proračuna od onog hrvatskog.
Todorić je zapravo ponudio uvjerljivu analizu razloga propasti svog koncerna – čije smo elemente od početka slučaja promovirali i na Biltenu – samo što je okvirom ostao u agendi prokazivanja vladine teorije zavjere. Naime, on i dalje tvrdi da je Vlada “nacionalizirala” Agrokor jer je imao prevelik udio na tržištu maloprodaje i navodi europske države u kojima postoje i veći udjeli. No, nije Vlada “nacionalizirala” Agrokor zbog prevelikog udjela već jer je počeo taj udio gubiti, upravo zbog razloga koje je Todorić predstavio. A “nacionalizirala” ga je jer taj gubitak udjela sa sobom nosi gubitak tisuća radnih mjesta i stečaj brojnih dobavljača. A takav ishod naprosto ruši Vladu, u kakvim god oni bili odnosima s Todorićem i tko god da je ministar.
Dakle, katarza nam se dogodila iza leđa. Friziranje poslovnih knjiga, političko-pravosudne reakcije i medijski spektakli samo su odgovor na tu katarzu – “ritualno” čišćenje tržišta. Drugim riječima, kontrarevolucija je pojela svoju djecu.