Tijekom rutinske pretrage zatvorenika i ćelija zatvora u Peqinu, gradiću južno od Tirane, nekoliko čuvara koji su trebali konfiscirati zabranjene predmete brutalno je pretuklo jednog od zatvorenika. Ovaj incident dogodio se krajem prošlog mjeseca, a u medicinskom izvještaju navodi se da su jasno vidljivi hematomi i brojne modrice u obliku pendreka po gotovo svim dijelovima tijela. Unatoč tim jasnim dokazima, kao i žalbama zlostavljanog zatvorenika, slučaj do sad nije imao pravni epilog, a na njega su upozorile tek udruge za ljudska prava.
Ono što se dogodilo zatvoreniku čiji identitet nije objavljen zbog njegove sigurnosti nipošto nije neuobičajeno. Početkom ovog mjeseca, Albanski helsinški komitet potrudio se pedantno popisati načine na koje albanska država krši UN-ovu Konvenciju o zaštiti od mučenja, nehumanog i ponižavajućeg postupanja koju je sama potpisala. Osim što je pravna definicija u domaćem zakonodavstvu labavija od one propisane međunarodnim sporazumima, primijećena je i nesklonost sudova da kazneno djelo ispravno klasificiraju, pa se mučenje često pretvori u “zlouporabu položaja”.
No nisu redovita policijska i čuvarska prebijanja jedini problem. Kao i u mnogim drugim zemljama, albanski zatvori kronično su prenapučeni. U njima ne nedostaje samo privatnosti i higijene, već i npr. vode, svjetla ili zraka. Dapače, ako bi se pratili važeći međunarodni propisi na koje su države potpisnice poput Albanije formalno obavezane, svako smještanje u takve zatvore pravno bi valjalo voditi kao nehumani i ponižavajuću tretman – odnosno mučenje – čak i bez zlostavljanja koje zatvorenici tamo rutinski doživljavaju.