Ministar informiranja iz doba Slobodana Miloševića i aktualni predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, svoju je pobjedu na predsjedničkim izborima u aprilu 2017. godine proglasio “čistom kao suza”. Samozadovoljnog, jedva kontroliranog osmjeha, izišao je pred publiku i kazao kako je veoma ponosan što je njegova, Srpska napredna stranka osvojila 55 posto glasova. Od 3,7 milijuna srpskih glasača koji su izišli na izbore, SNS, tj. Aleksandar Vučić dobio je čak 2 milijuna i 35.000 glasova. Novi predsjednik tom je prigodom istaknuo da je osvojio 12 posto glasova više od svih drugih kandidata zajedno.
Sasvim prikladan rezultat, s obzirom na to da je, kako otkriva BIRN, Aleksandar Vučić na kampanju potrošio 6,5 milijuna eura, dok je zbroj budžeta svih ostalih kandidata iznosio 4,3 milijuna eura. Ovakvi resursi omogućili su Vučiću veliku kadrovsku mobilizaciju, poplavu njegovih postera po državi i zakup mnogih reklamnih minuta, na što je otišlo oko 80 posto prikupljenih sredstava.
Način prikupljanja sredstava, baš kao što upozoravaju BIRN-ovci, ne bi se posramio ni nedavno svrgnuti bivši makedonski premijer Nikola Gruevski, inače najtipičniji primjer korumpiranog političara suvremenog Balkana. Naime, gotovo jednu trećinu sredstava SNS-a, odnosno oko 2 milijuna eura, prikupljeno je donacijama, dok je veći dio ostatka došao iz državnog budžeta u skladu sa izbornim pravilima.
Donacija po donacija aspolutna pobjeda
Donacije su ono što je još 2014. godine privuklo pozornost Agencije za borbu protiv korupcije, a i BIRN-a. One su naime čudnovato ujednačene, 98 posto pojedinačnih donatora SNS-a doniralo je iznos od 40.000 dinara ili 335 eura (prosječna plaća u Srbiji iznosi 48.000 dinara). Nema u tome ništa nezakonito, no ujednačenost donacija izazvala je pažnju mnogih. Prema jednom od pet nezavisnih BIRN-ovih izvora iz SNS-a, donacije zapravo dolaze u gotovini od same partije koja se u kuvertama davala članovima kako bi u kešu uplatili sredstva na račun stranke. Prema izjavi jednog od izvora, kad je došla na banku, službenice su već bile toliko dobro upoznate s procesom da su odmah znale na koji račun trebaju prenijeti sredstva. Agencija za istraživanje korupcije, na prethodnim je izborima također primijetila nešto čudno: kao prvo zaprimili su toliko donacija da im je trebalo tjedan dana da ih sve unesu u sustav, a među njima čak su 33 donacije darovale osobe koje inače primaju socijalnu pomoć, što je u najmanju ruku neobično.
Iz BIRN-a su dakako tražili komentare iz SNS-a no nisu zaprimili ništa. U međuvremenu, Vučić čini se razmišlja provesti još jedne izvanredne izbore, godine 2018. Ustvari se radi o tome da on odbija odbaciti mogućnost prijevremenih izbora. A sad je možda malo jasnije i odakle takva Vučićeva strast za izvanrednim izborima. U njegovim je mandatima Srbija imala više izvanrednih izbora nego Makedonija u mandatima Nikole Gruevskog. Vučić bi mogao spojiti parlamentarne izbore sa lokalnima čime bi svojoj stranci povećao mogućnost pobjede na lokalnim izborima, a istovremeno si na ovaj način produljuje mandate: raspiše ranije izbore, pa ima nove 4 godine mandata. Lako je međutim Vučiću raspisati izbore koje zna da će dobiti jer ima budžet nekoliko milijuna eura veći od svih drugih kandidata zajedno. Rizik je dakle za njega minimalan.
S druge strane, rizik za BIRN je sve veći, u danima kada u Europi novinare dižu bombama u zrak, a u Kataloniji hapse organizatore protesta za odcjepljenje. Nijedno nije nepoznato ni na Balkanu. Novinari su već ginuli u Makedoniji, a ponižavani su u i prebijani u ostalim zemljama. Tako se u Srbiji upravo provode ispitivanja nad studentima koji su organizirali “proteste protiv diktature” što su uslijedili u tjednima nakon Vučićeve aprilske pobjede. Zaštita ustavnog poretka pritom je u oba navedena primjera nešto što se navodi kao razlog ispitivanjima i hapšenjima prosvjednika. No, kad ustav počne omogućavati ovakvu krađu demokracije onda su ustavi ono što treba pod hitno mijenjati.