Albanska je vlada započela novu kampanju za smanjenje sivog sektora ekonomije. Naime, prema svim relevantnim statistikama, Albanija je među posljednjim zemljama u regiji po uspješnosti prikupljanja poreza. Problem je to koji ozbiljno ugrožava razvojne kapacitete zemlje, što u svojim izvještajima redovito priznaju institucije Europske unije i Svjetska banka. Njihove su kritike još pretprošle godine potaknule vladu da se upusti u pokušaje reguliranja dijelova ekonomije koji su sasvim izmicali poreznom nadzoru i poreznoj naplati. No ta je ranija kampanja ciljala primarno male neregistrirane obrte, pa čak i kućanstva, od kojih su mnoga imala ilegalne priključke na struju.
Naposljetku je pritisak na te najslabije u “tržišnoj utakmici” proizveo negativne rezultate: doprinio je velikom broju bankrota, ali i povećanoj emigraciji iz zemlje. On je obrte koji su se održavali na površini izbjegavanjem poreza i doprinosa zapravo otjerao u propast. No također treba reći da nije slučajno da se kampanja iz 2015. orijentirala malim obrtima: ustavni je sud naime zabranio predviđene visoke kazne na velike firme koje izbjegavaju poreze nazivajući takve kazne “neprimjerenima”. Kako se nije mogla obračunati s velikim prekršiteljima, često stranim investitorima, vlada se okrenula onima kojima je znatno teže dobiti zaštitu ustavnog suda: obrtima i potrošačima.
Ovogodišnja kampanja trebala bi biti drugačija, utoliko što će biti usmjerena najvećim prekršiteljima: velikim tvrtkama. No vlada je ujedno odlučna da izbjegne optužbu da pokušajima naplate poreza ugrožava “poslovnu klimu”. Stoga je odlučno da se poreznim prekršiteljima osim “batine” pruži i “mrkva”. Paralelno s poreznim inspekcijama, tvrtke će dobiti i znatne olakšice i javne potpore u vidu daljnjih deregulacija radnih i ostalih pravila, ukidanja parafiskalnih nameta i – paradoksalno – smanjenja poreza. “Mrkva” u tom smislu u velikoj mjeri poništava ciljeve kampanje. Vlada se izgleda vrti u krug pokušavajući istodobno provesti naplatu poreza i porezno rasteretiti kapital.
Problem je manje u efikasnosti države, a više u tome što je očito nemoguće zamisliti državu koje ne bi bila samo servis kapitala.