društvo
Bugarska
vijest

Bugarski prosvjetni rad: između učiteljice i tajnice

Foto: AFP / Boryana Katsarova

Iza bajki o “plemenitom” zvanju učitelja, koje se, kako često imamo priliku čuti, više duhovno nego materijalno nagrađuje, skrivaju se ozbiljni problemi neplaćenog, dodatnog rada koji oni poklanjaju svojim učenicima. Teško da postoji nastavnik koji svoje dnevne radne obaveze zaključuje zvonom za kraj posljednjeg školskog sata i napuštanjem radnog mjesta. Tako istraživanje bugarskih sindikata “Obrazovanje” i “Podkrepa” pokazuje da se – osim onih izvanškolskih zadataka koji se podrazumijevaju, kao što su priprema za sat, ispravak zadaća i testova, roditeljski sastanci i konzultacije, izleti, k tome i velika količina empatije i emocionalnog rada – nastavničko osoblje u javnim školama bori s velikom količinom dodatnog administrativnog rada, koji inače ne spada u nastavničke dužnosti.

Prema istom istraživanju, čak je 97,6 posto nastavnika izjavilo da su opterećeni kojekakvim administrativnim poslovima. Prema jednoj drugoj studiji koju su proveli Podkrepa i Udruga neovisnih sindikata Bugarske utvrđeno je da sve aktivnosti koje učitelji obavljaju, uključujući one koje nisu u opisu posla, vremenski dosežu 60 sati rada tjedno. Kako je bugarski javni obrazovni sustav veoma zapušten i učiteljsko je zvanje već dulje vrijeme neprivlačno, podcijenjeno i neisplativo (2014. plaća učitelja s duljim stažom iznosila je mizernih 280 eura; danas, i dalje mizernih, 409 eura). Tamošnjem obrazovnom sektoru kronično manjka kadrova, a pretpostavlja se da će narednih godina oskudica biti još i veća s obzirom da je 48 posto trenutno zaposlenih nastavnika starije od 55 godina, što znači još veću količinu neplaćenog rada po pojedinom nastavniku.

Preopterećenost nastavnika i rasipanje njihove energije na poslove koji se ne tiču nastave (a njeno izvođenje samo po sebi nije lako) odrazit će se na kvalitetu obrazovanja, ali će i ostaviti trajne posljedice na zdravlje i život nastavnika. Tu nipošto ne smijemo izostaviti činjenicu da je učiteljsko zanimanje u Bugarskoj izrazito feminizirano (84 posto) i pitanje je koliko još neplaćenog rada bugarske učiteljice mogu ugurati u samo 24 sata.