Dug hrvatskog zdravstvenog sustava kontinuirano raste, a trenutno iznosi 8,2 milijardi kuna. Među ovim milijardama su i tri milijarde duga prema veledrogerijama, koje, i same zadužene, vrše pritisak na državne bolnice. Njih se pokušalo utišati tako što je u svibnju, odlukom Vlade, za podmirenje dugovanja javnih zdravstvenih ustanova prema veledrogerijama isplaćeno 200 milijuna kuna. No iz Udruge veledrogerija već poručuju da im taj iznos ne znači previše i da očekuju isplatu ostatka duga.
Dugo se već raspravlja o tome na koji način riješiti ovaj gorući problem hrvatskog zdravstva, no zna se da će na kraju netko dug morati platiti. Resorni ministar, Milan Kujundžić, u petak je održao podulje izlaganje na Kongresu poslodavaca u zdravstvu u Opatiji, ali nije iznio konkretnije prijedloge. Samo je ponovio ranije iznesenu ideju o uvođenju poreza na rizično ponašanje ili na tzv. luksuz – cigarete, alkohol, kocku i mobitele – koje bi pomoglo u krpanju proračunske rupe hrvatskog zdravstva. Optimistično je zaključio da je zdravstveni sustav “apsolutno održiv”, ali i da ovi izazovi “traže promjene”.
S nešto preciznijim prijedlozima priskočila je Udruga poslodavaca u zdravstvu (UPUZ), organizator spomenutog događaja. Direktor udruge Dražen Jurković računa da se može prihodovati oko milijardu kuna kroz uvođenje dodatnog osiguranja, promjenom sustava participacije (prema uključivanju svih djelatnosti u sustav participacije, pa i onkologije) i dopunskog osiguranja te kroz porez na cigarete.
“Rizično ponašanje” – opasna etiketa
Prema prijedlogu poreza na cigarete tri do pet kuna po kutiji cigareta išlo bi za zdravstvo. Jurković je izjavio kako je na njega “javnost spremna”, dok možda ne bi bila jednako spremna na dodatno oporezivanje mobilnih telefona, alkohola i sl. Prema inicijalnoj zamisli ministra Kujundžića takav je porez veoma praktičan: riješit će se veliki zdravstveni problem – raširena ovisnost (prema podacima iz 2015. godine 31,1% stanovništva su pušači) i spasiti zdravstvo od bankrota. Međutim, prevencija ovisnosti o cigaretama teško da se može provoditi samo poskupljenjem sporne robe.
Prevencija je već dulje vrijeme slaba točka zdravstvenog sustava i sve više je preuzimaju marketinške kampanje u službi farmaceutske, prehrambene ili kozmetičke industrije koje smještaju rizična ponašanja u domenu individualnih odluka. Dodajmo tome i klasnu perspektivu; budući da idealnom modelu zdravog života najčešće teže pripadnici srednje klase, jer imaju ekonomske uvjete za provođenje takvog životnog stila, i ne gledaju na cigarete kao na jedini luksuz koji si mogu priuštiti, takvom će rizičnom ponašanju češće ostajati skloni siromašni. Međutim, i drugi oblici rizičnog ponašanja (uvršteni u Nacionalnu strategiju za razvoj zdravstva 2012.-2020.) poput loših prehrambenih navika, nekretanja, konzumacije alkohola i zlouporabe droga, također su ponašanja koja su vrlo često uvjetovana klasnim položajem. Pitanje je samo hoće li zamišljena javnost biti “spremna” i na njihovo oporezivanje.