“Novac koji EU daje u Afriku za izbjeglice troši se netransparentno”. Tako je – retorikom karakterističnom za velike međunarodne nevladine organizacije – udruga Oxfam (Oxfordski odbor za pomoć gladnima) opisala situaciju vezanu uz tzv. mediteransku izbjegličku rutu. Na prvi pogled, svi službeni podaci sugeriraju da je broj neregistriranih dolazaka u EU preko Sredozemnog mora u padu, što je posljedica novih mjera koje su uvele pojedine članice. Mjere u prvom redu uključuju kriminalizaciju pomoći brodolomcima, znatno postroživanje kontrole i militarizaciju granica, kako u Europi tako i u Sjevernoj Africi, te naposljetku novac tobože namijenjen programima razvoja koji bi trebali dovesti do smanjenja želje za migracijama.
Oxfamova kritika odnosila se osobito na ovo posljednje: EU je za razvojne projekte u 26 afričkih zemalja pripremila sredstva u iznosu od gotovo dvije milijarde eura. Ono na što se afričke zemlje u zamjenu obavezuju je prisilno zadržavanje izbjeglica na svom teritoriju. No problem je u tome što nije sasvim jasno koji dio novca odlazi za sredstva prisile, a koji za razvoj koji bi olakšao život u zemlji porijekla. Još veću zabrinutost izazivaju indicije da dobar dio služi de facto kao mito elitama u pojedinim zemljama za sudjelovanje u ovom velikom projektu. U svakom slučaju model koji se koristi u rješavanju “izbjegličke krize” u osnovi je izvoz kontrole granice u zemlje Trećeg svijeta koje sada – za određenu cifru – provode represiju koja je problematična na bijelom kontinentu.
Nakon uvoznika europskih subvencioniranih roba koje onemogućuju razvoj domaće proizvodnje i uvozanika europskog kapitala koji odnosi proizvedeni višak vrijednosti u matične zemlje, Afrika je sada postala i uvoznik europskih kriza. No izbjeglička kriza, iako je “izvezena” s europskog kontinenta, nije nestala, nego se i dalje razvija u susjedstvu, gdje dramatično pogoršava već postojeće probleme siromaštva, ekonomske zavisnosti i političke nestabilnosti. Sve to drugim riječima samo priprema puno veću i ozbiljniju izbjegličku krizu od one koja je u Europi proteklih godina izazvala paniku.