Makedonija i Crna Gora u najboljoj su poziciji pridruživanja EU, no Albanija i Bosna i Hercegovina imaju male šanse pristupiti prije sredine stoljeća javlja EurActiv. Mišljenje je to s kojim se slaže Europska komisija. Utemeljeno je u istraživanju što ga je za to tijelo provela profesorica Tina Freyburg sa Sveučilišta u Gallenu. Freyburg se pozabavila praktičnim, legalističkim i tehničkim aspektima pridruživanja zemalja kandidatkinja Uniji te zaključila kako je samo Makedonija spremna za pridruživanje prije 2023. godine. Srbija i Crna Gora ne bi mogle ispuniti očekivanja i pretpristupne zahtjeve Unije prije sredine 2030-ih, a isto važi za Tursku, smatra ona.Kako je aktualni predsjednik Komisije Jean-Claude Juncker zaustavio proširenja u svom mandatu, koji završava 2019. godine, nova proširenja Unije u tom periodu uopće nisu na dnevnom redu. Formalni status kandidata imaju Albanija, Makedonija, Crna Gora, Srbija i Turska, dok se Bosna i Hercegovina te Kosovo tek nadaju pribaviti taj status.
Freyburg je istraživanje vodila s obzirom na kriterije i tempo koje su morale ispuniti članice što su kolektivno pristupile EU 2004. Pridruživanje Uniji, naime moguće je tek nakon što kandidatkinje ispune iscrpnu listu kriterija i zahtjeva, te usklade nacionalno pravosuđe s pravnom stečevinom EU. Usklađivanje nacionalnih pravila s unijskim obuhvaća sve aspekte neke države, od prometa do energije preko obrazovanja kulture i zdravstva. Makedonija je od kandidatkinja najdalje otišla po ovom pitanju, a sputava je spor oko imena i grčki veto po ovom pitanju. Turska s druge strane, koja se najduže nalazi u statusu kandidata (zahtjev podnesen 1987. godine) ima sve manje šanse za pridruživanja, a neke su članice otvoreno tražile da joj se ukine status kandidata. No, EU oklijeva to učiniti jer ovisi o Turskoj da u svojim granicama zadrži veliki broj migranata kojima je Europska unija zapravo krajnji cilj.
S obzirom na ove kriterije, Freyburg je zaključila kako je pitanje albanskog i bosanskog pridruživanja EU više pitanje političke ambicije nego realnosti situacije. Ona također upozorava da njezin rad isključuje pitanja koja su isključivo političke prirode, tipa zaustavljanje proširenja, nestabilnosti u Turskoj i BiH te grčki veto Makedoniji, i bavi se samo formalnim kriterijima koje su kandidatkinje ispunile ili propustile ispuniti. Stoga su najlošije obrađene Crna Gora i Kosovo jer podaci za ove zemlje ili nisu dostupni ili su nedostatni. Pritom, EU uopće nije ni priznala Kosovo kao samostalnu zemlju, stoga je njihovo pridruživanje EU trenutno bliže fikciji no stvarnosti. S druge strane, ona također smatra kako su karakteristike Crne Gore jako bliske makedonskima stoga ta zemlja ima utaban put što bi joj moglo skratiti proces. Uz to, upravo napore ove zemlje Brisel često ističe kao posebno obećavajućima. A podsjetimo i da je Crna Gora zemlja Briselu zbog svojih bliskih veza s Rusijom posebno strateški zanimljiva, pritom je od ove godine i članica NATO-a. Za Bosnu i Hercegovinu, realnost je čini se suprotna onoj koju pokušavaju konstruirati bosanski političari.