Raspade socijalističkih i federalnih država, poput Jugoslavije, Sovjetskog Saveza i Čehoslovačke, u pravilu su pratile i snažnije diferencijacije između ranijih “bratskih” naroda. U sklopu političkih projekata “nacionalnih obnova”, većina je – osobito manjih – zemalja bila izložena svojevrsnoj kulturnoj kampanji kroz koju se etnička autohtonost uspostavljala sistematskim čišćenjem stvarnih i navodnih utjecaja susjednih kultura. Posebno se to odnosi na jezik, koji su nove nacionalne elite (u paničnom strahu od efikasnije komunikacije sa susjedima) nastojale učiniti što neobičnijim, nerijetko ne samo susjedima, već i “autohtonim” govornicima.
Neočekivano u tom smislu zvuči najava da će se u parlamentu jedne od manjih republika nekadašnjih federacija – Moldavije – uskoro raspravljati o tome hoće li se službeni jezik preimenovati u rumunjski. Naravno, nije riječ o iznenadnom nastupu internacionalističkog duha među moldavskim političkim elitama, već upravo o oživljavanju još jednog sitničavog šovinističkog sukoba. Naime, još od kraja 1980-ih jedan dio tranzicijskih elita sklon je ideji spajanja bivše sovjetske republike sa susjednom Rumunjskom. Ta je ideja osobito dobila na popularnosti od kad je susjedna zemlja članica EU, što bi onda omogućavalo lakše radne migracije.
No iako je standardni moldavski vrlo sličan standardnom rumunjskom, nisu svi Moldavci skloni velikorumunjskom projektu. Ne odnosi se to samo na manjinske zajednice u ovoj etnički vrlo miješanoj zemlji, već i na etničke Moldavce koji su skeptični prema antiruskoj politici Rumunjske. Moldavski sukob oko identiteta tako se često interpretira kao sukob između onih skloniji Zapadu i onih sklonijih Rusiji. No ovdje se ne radi samo o nekim kulturnim pitanjima: gotovo milijun državljana ove malene zemlje prema procjenama trenutno radi u inozemstvu, pri čemu je podjednak broj onih koji rade u EU i onih koji rade u Rusiji.
Zapadu sklona medijska agencija BIRN nedavno je trijumfalno objavila kako je iznos doznaka koje šalju gastarbajteri u dolarima i eurima višestruko premašio onaj koji se šalje u rubljima. Hoće li to promijeniti smjer zemlje koja se odnedavno snažnije okrenula Rusiji? Onima koji nisu opsjednuti geopolitičkim nadigravanjima i sitničavim nacionalističkim sukobima to se pitanje čini puno manje važnim od onog zašto je četvrtina stanovnika uopće morala potražiti posao vani.