Preko 2000 rudara u pokrajini Zonguldak na sjeveru Turske odbilo je prekjučer napustiti okna. Tamo su ostali preko dvadeset sati u znak protesta protiv novog prijedloga zakona koji je vlada poslala u parlament, a koji predviđa “liberalizaciju” rudarstva. Zonguldak je tradicionalno rudarski kraj koji živi od iskapanja ugljena. Djelatnost rudarstva je – poput mnogih drugih u Turskoj – od stabilizacije kemalističkog režima 1930-ih godina spadala u monopol države. Ti su monopoli bili važan dio strategije industrijalizacije supstitucijom uvoza od koje se počelo odustajati tek 1980-ih. No strateške aktivnosti, poput ugljena, tek su sada došle na metu privatizacijskih ambicija turske vlade.
Novi prijedlog zakona tako predviđa davanje dugogodišnje koncesije na rudnike mogućim stranim investitorima. Radnici se te mogućnosti boje jer predviđaju da bi to moglo dovesti do gašenja radnih mjesta i daljnjeg pogoršanja sigurnosti na radu uslijed štednje novih vlasnika. Riječ je već sad o jednoj od za radnike najopasnijih djelatnosti u kojoj smrtni slučajevi nisu rijetki. Vlada bi pak voljela eskivirati odgovornost za moguće buduće nesreće koje, kako pokazuju raniji primjeri, mogu znatno oštetiti njezinu popularnost u regiji. Iako je prosvjed bio samoorganiziran, nakon odbijanja izlaska iz okna reagirao je sindikat koji je započeo pregovore s vladom oko prijedloga zakona.
Širenje rudarskog prosvjeda ponukalo je vladu da ipak prihvati razgovor, unatoč početnom odbijanju. Prema jučerašnjim izjavama iz sindikata, vlada je obećala da će zasad izostaviti Tursku tvrtku za ugljen (TTK) iz plana izdavanja koncesija na državne monopole. No prijedlog zakona još uvijek formalno nije izmijenjen i izborena pobjeda čini se i više nego nestabilnom. Osobito stoga što “odgoda” predstavlja iznimku u općem privatizacijskom planu aktualne vlade.