Primjeri infrastrukturne i svake druge zapuštenosti hrvatske provincije status medijske priče steknu uglavnom onda kad su posrijedi gradovi i mjesta koji su simboli Domovinskog rata. Što nije ni čudno s obzirom na to da u takvim slučajevima jaz između domoljubne retorike i društvene stvarnosti postaje najočitiji. A sasvim su očiti i primjereni kritički refleksi građana tih gradova prema političkim elitama: Vukovara ili Knina se sjetite samo jednom godišnje kada dođete na obljetnice.
A čini se da će se u Knin sve teže i moći dolaziti. Naime, izgledno je da će grad ostati bez, ionako krajnje zapuštenog, autobusnog kolodvora. Prema bizarnoj kaskadnoj ugovornoj logici stvari stoje ovako: vlasnik kolodvora su Hrvatske željeznice, zakupac je Grad Knin, a podzakupac je autoprijevoznik Čazmatrans. Kako navodi kninski portal HUKnet, Čazmatrans će upravljati kolodvorom do kraja ove godine, a onda izlazi iz podzakupa. Razlozi su jasni: autobusnih linija je sve manje i jednostavno im se ne isplati.
Pored kronične nebrige oko prometne infrastrukture u provinciji, izoliranosti Knina doprinijela je i autocesta koja ga je sasvim zaobišla. Kninski gradonačelnik Marko Jelić je najavio da će grad pokušati iznaći rješenje. Opcija je da gradska tvrtka preuzme upravljanje kolodvorom. Kao što je Jelić istaknuo, to će zasigurno biti financijski neisplativo, ali za razliku privatnih firmi, ona gradska nema taj luksuz da si zanemari socijalnu i demografsku funkciju infrastrukture.
Ostaje za vidjeti hoće li gradonačelnik pronaći odgovarajuće rješenje. A političke elite zasigurno nije briga: oni svakako u Knin dolaze jednom godišnje u blindiranim limuzinama, a i čini se da infrastrukturna zapuštenost pridonosi scenografskoj autentičnosti domoljubnih simbola.