S obzirom na sadržaj jučerašnje ekonomske rubrike u hrvatskim medijima, nevini bi promatrač lako mogao doći do zaključka da su u Hrvatskoj strani investitori ugrožena skupina čija se prava konstantno krše. Ali srećom, ima tko da ih brani.
Pa krenimo redom. Direktorica Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD) za Hrvatsku, Mađarsku, Slovačku i Sloveniju, Vedrana Jelušić Kašić, jučer je u Hrvatskoj gospodarskoj komori (HGK) predstavila novu strategiju za Hrvatsku za period od 2017. do 2021. godine. Ako znamo da je EBRD osnovana 1991. s ciljem da bivšim socijalističkim zemljama pomogne u prijelazu u kapitalizam, onda nam je sadržaj strategije manje-više poznat i bez predstavljanja. Ali ipak, naglasimo ključne točke, čisto zato da se netko ne zapita nije li EBRD postala izlišna ostvarenjem cilja.
Nije, jer kapitalizam uvijek može biti “čišći”. Dakle, EBRD, taj politički-kreditni lubrikant za ulazak zapadnog kapitala u Istočnu Evropu, od Hrvatske traži sljedeće: povećanje konkurentnosti privatnog sektora, jačanje financijskih tržišta i privatizaciju državnih poduzeća. Ovo prvo bi spadalo u klasičan retorički folklor (a što bi drugo privatni sektor trebao raditi nego jačati konkurentnost), da se nije provukao jedan konkretniji savjet: postizanje što veće učinkovitosti resursa, bilo da se radi o upotrebi vode ili energije. S obzirom na treću točku, zahtijevanu privatizaciju državnih poduzeća, teško je ovu usputnu opasku o vodi i energiji ne čitati kao mig u smjeru privatizacije vodoopskrbe i HEP-a.
Bijela knjiga
Možda zvučimo paranoično i učitavamo duboke namjere u naizgled benigne retoričke izbore, ali valja se zapitati koja bi, pobogu, bila onda funkcija EBRD-a ako nije ona zasnovana na promociji opće privatizacije. Druga točka, vezana je uz jačanje tržišta kapitala kao izvora financiranja investicija. Trenutno su kompanije prilično ovisne o ne baš povoljnim bankarskim kreditima. Iz EBRD-a kažu da su nedavno ušli u vlasničku strukturu i postali dioničari Zagrebačke banke te da zajedno rade na unaprjeđenju infrastrukture tržišta kapitala. Ovo je valjda bilo preseksi da se izostavi.
Toliko o posrednicima. Jučer su se javili i iz Udruženja stranih ulagača u Hrvatskoj. U prostorima zagrebačkom muzeja Mimara predstavili su Bijelu knjigu za 2017. godinu. Riječ je o petom broju publikacije čiji podnaslov dosta toga objašnjava: publikacija o poslovnoj i investicijskoj klimi i preprekama za ulaganje u Hrvatskoj. Događaj je bio nešto pompozniji od onog u HGK-u i prisustvovali su mu važni obnašatelji vlasti: od ministara u Vladi do guvernera centralne banke, kao i brojni poduzetnici i veleposlanici.
Guverner Boris Vujčić i ministrica Martina Dalić održali su prigodne govore. Guverner se odlučio promovirati tezu o tome da je presudni faktor ekonomskog razvoj Hrvatske ulaganje u ljudski kapital, dok je ministrica svoj govor posvetila uklanjanju administrativnih prepreka poslovanju, istaknuvši da je u pripremi novi zakon o inspekciji koji bi ulagačima trebao smanjiti troškove. Dakle, sve po pravilima žanra. Okupljenima se obratio i Hrvoje Stojić, urednik Bijele knjige. Naveo je promjene u zakonodavnom i administrativnom okviru koje investitori očekuju, a usput je i pohvalio Vladu.
Višak demokracije
Naglasio je učinkovitost porezne reforme s obzirom na to da je “rasteretila” ekonomiju za 2,5 milijardi kuna i pojednostavila porezni sustav. Ali, može to i bolje. Naime, kaže da je tržište rada još vrlo rigidno. Iako plaće stagniraju, produktivnost raste, a i sam guverner tvrdi da je tržište rada fleksibilizirano. Izgleda, nikad dovoljno. Također, Stojić je istaknuo da Hrvatska zapravo i ne stoji loše s izravnim stranim investicijama, treća je u Istočnoj Evropi, ali je problematična struktura tih investicija. Uglavnom su orijentirane na bankarstvo, telekomunikacije, trgovinu i nekretnine, dok je prerađivačka industrija zanemarivo zastupljena. Nije valjda da su plaće u tim industrijama veće pa da ih investitori zaobilaze.
Ipak, cijelu je priču fino zaokružio Mladen Fogec, predsjednik Udruženja: “U Hrvatskoj je potrebna promjena mentaliteta i način na koji se percipiraju strani ulagači.” Uz opasku da se nada kako će se Vlada znati oduprijeti rastućem populizmu. Na što je točno mislio Fogec, kako se vide učinci mentaliteta i populizma u investicijskim postupcima i bilancama? Naime, u tome da građani ne žele uvijek da im namjeravane investicije unište ekonomsku i ekološku budućnost. To je vidljivo iz primjera koje je Fogec izdvojio: HE Ombla, TE Peruća, golf na Srđu…
Drugim riječima, Fogec bi odstranio demokraciju iz odlučivanja o investicijama. Dva posto poreza gore, neodgovorni službenik ili prosvjed protiv pogubnih učinaka pojedinih investicija, sve su to smetnje koje izviru iz mentaliteta. Socijalističkog, balkanskog, svejedno, samo da nestanu. S obzirom na razumijevanje Vlade prema tim nedaćama i uništavanje ostalih pravobraniteljskih institucija, ne bi nas čudilo da nas uskoro obraduje nova: pučki pravobranitelj za investitore.