Već neko vrijeme mediji izvještavaju o neobičnom demografskom trendu u Crnoj Gori, spolnom disbalansu među novorođenima. U posljednjih petnaestak godina svake godine rađa se više dječaka, otprilike 110 na 100 djevojčica, s tim da je tek prošle godine, prema službenim podacima, dosegnut normalan odnos – 103 na prema 100. Ti podaci probudili su sumnju o postojanju prakse selektivnih abortusa, kojima prethodi, u tu svrhu zabranjeno, genetsko testiranje određivanja spola.
Nakon što je objavljeno šestomjesečno BIRN-ovo i CIN-ovo (Centar za istraživačko novinarstvo CG) istraživanje koje je donijelo niz zapanjujućih iskustava i priča o selektivnim abortusima te je otkriven način na koji se oni provode, crnogorska nevladina organizacija Centar za ženska prava pokrenula je kampanju “Neželjena” čiji je cilj unapređivanje zakona i sprječavanje zloupotrebe ranih prenatalnih testova u svrhu izvođenja selektivnih abortusa. Predstavljena je ovaj tjedan u Podgorici performansom otkrivanja spomen-ploče “djevojčicama” koje nisu dobile priliku da budu rođene i paljenjem ružičastih svijeća.
Voditeljice kampanje tvrde da se ovdje ne radi o reproduktivnim pravima žena, vjerojatno želeći izbjeći osjetljive teme poput samog prava na abortus, već isključivo o “utjecaju na negativne patrijarhalne vrijednosti koje zbog tradicije muškog nasljednika naše djevojčice stavljaju u negativan položaj”. Međutim, reproduktivna prava žena ne može se tek tako isključiti iz priče, jer, u konačnici, odluke koje žene donesu očigledno nisu posljedica njihova samostalnog izbora.
Skup i bolan put do željenih sinova
Pobačaj je u Crnoj Gori dozvoljen, no liječnik koji izvrši spolno selektivni pobačaj, ili genetsko ispitivanje ploda u tu svrhu, po zakonu bi trebao biti kažnjen s 500 do 2.000 eura. Naravno, cijeli se postupak “odabira spola” odvija u poluilegali – utvrđivanjem spola na temelju analize krvi majke (Nifty test) u 12. tjednu trudnoće, a kako je pobačaj zabranjen nakon 10. tjedna, treba tražiti privatne ordinacije koje će to napraviti ilegalno. Druga je opcija uz pomoć uhodane kooperacije crnogorskih ginekologa i srpskih privatnih klinika koje vrše invazivne testove ploda (biopsiju tkiva posteljice). Dok je potonje testove u cijeloj Crnoj Gori moguće dobiti samo na jednom mjestu i to uz liječničku dokumentaciju, nekoliko privatnih klinika u Beogradu vrše ih bez zahtjeva za liječničkom uputnicom – dovoljno je izraziti strah od neke genetske anomalije i u klinici već znaju o čemu je riječ. Ostatak procedure odvija se u Crnoj Gori, za tjedan-dva, ako je plod ženski, ili za nešto manje od devet mjeseci, ako nije.
Pritisak konzervativne okoline kojemu su mnoge žene morale popustiti bio je tolik da je rezultirao smanjivanjem broja žena u reproduktivnoj dobi. Procjene su da već sad ima tri tisuće žena manje nego što bi ih trebalo biti. Međutim žal za “demografskom prazninom” ne bi trebao pomaknuti fokus s glavnog problema: činjenice da su Crnogorke pod pritiskom konzervativne okoline prisiljene zloupotrebljavati medicinu i podvrgavati se ponižavajućim, opasnim (za ženu i dijete), bolnim i skupim procedurama da bi svojim obiteljima podarile muške potomke.