Atenu bi danas trebala posjetiti delegacija funkcionera Europske unije zaduženih za “program spašavanja”. Novi posjet bit će i svečana prilika. Naime, prema većini najava, on će se iskoristiti za proglašenje “važnog koraka” prema dovršavanju programa. Drugim riječima, vjerovnici grčkog državnog duga konačno su, po svemu sudeći, uvjereni u poslušnost grčke vlade. Ona nije štedjela truda da ih u to uvjeri. Prijedlog proračuna objavljen sredinom prošlog tjedna obavezao je vladu na znatno veću “štednju” nego što su to čak i vjerovnici tražili. Sve to omogućit će joj da se u narednom periodu ponovno zadužuje na međunarodnim financijskim tržištima izdavanjem državnih obveznica.
I dok se među vjerovnicima to smatra presudnim uspjehom, bilance vlade će se drugačije mjeriti među običnim ljudima. U protekle četiri godine Sirizine vlasti, “ljevica” je uspješno srezala prosječne prihode grčkog kućanstva za čak trećinu. Takav frontalni napad godinama je opravdavan nužnom i hitnom potrebom da se smanji grčki javni dug, u što su nas jednoglasno uvjeravali mediji i stručnjaci. Jedan mandat kasnije, 33% siromašniji Grci bez sumnje iznenađeno dočekuju informacije da se taj dug u navedenom periodu zapravo znatno povećao. Iako ima veći državni dug nego ranije, Grčka je sada odjednom prema mjerilima vjerovnika postala uspješna, jer su joj stanovnici dramatično osiromašili.
“Avantura je skoro gotova”, izjavio je nedavno grčki premijer Aleksis Cipras. Ali možda nitko tu avanturu nije bolje opisao od urednika konzervativnih novina Katimerini Aleksisa Papahelasa: “Cipras je izabran jer su Grci iskreno vjerovali da će on uspjeti natjerati vjerovnike na zaokret […] Nitko drugi osim ove vlade ne bi mogao srezati penzije i plaće bez značajnih prosvjeda […] Ujedno je provela i neke privatizacije, opet bez otpora […] Ideološke iluzije su razbijene i sada je cesta ravnija za buduće vlade koje će morati vladati zemljom […] Ako želimo potaknuti ekonomiju i ubrzati privatizacije, više ne trebamo revolucionara na čelu.”
Siriza, drugim riječima, nije samo uspješno spasila profite privatnog kapitala sa zapada na štetu vlastitog stanovništva, već je i uvjerljivo ubila želju tom stanovništvu da zahtijeva politički sustav u korist ljudi, a ne kapitala. Kao što trijumfalno zaključuje Papahelas: “Grci su postali zreliji zahvaljujući Ciprasu i bit će puno skeptičniji oko sljedeće osobe koja će ih pozivati da prosvjeduju”.