Nova makedonska vlada dobila je pošteni poček od kritika dug pola godine da pokaže u kojem smjeru planira razvijati društvo. Sada se već vide obrasci novih politika iz kojih možemo početi izvlačiti neke zaključke o metodama i ciljevima nove vlade.
Najvjerojatnije najbolje vrijeme za ozbiljnu političku raspravu o ekonomiji neke zemlje čini period usvajanja državnog proračuna za iduću godinu. Nažalost, predloženi proračun nove makedonske vlade nije otvorio nikakvu ozbiljnu raspravu na temu ekonomskih i fiskalnih politika. Čak se ni opozicija, VMRO-DPMNE, nije potrudila izazvati prijedlog proračuna. Činilo se da se radi o najdosadnijem pravnom dokumentu koji parlament treba usvojiti. Promatranjem strukture budžeta lako se primijeti da zapravo nema suštinske promjene, odnosno nema značajnog odmaka od politika koje je prethodnih godina provodila vlada Nikole Gruevskog.
Dojam opće melankolije na temu fiskalnih i ekonomskih politika ostaje nepromijenjen bez obzira na sastav vlade. To je ujedno i jedan od najboljih indikatora trenutne situacije u zemlji. Nakon podužeg perioda represivnih politika Nikole Gruevskog i entuzijastičnog društvenog pokreta koji ga je svrgnuo s vlasti, nastao je dojam da će se stvari poboljšati s dolaskom socijaldemokrata na vlast. To je dodatno pojačano nedavnom uvjerljivom pobjedom SDSM-a na lokalnim izborima.
Nakon pola godine na vlasti, aktualna vlada je uspješno sletjela u banalnost neoliberalnog upravljanja državom. Mase koje su nekada činile društveni pokret svrstale su se uz bok socijaldemokrata, smatrajući ujedinjavanje opozicije taktički najpametnijim potezom za rušenje Gruevskog, sada stoje otriježnjene u realnosti novih poslovnih elita imenovanih u najviše ešalone državne vlasti. Zamjenik premijera Kočo Angjušev, ujedno i jedan od najbogatijih ljudi u zemlji, ulaskom u vladu postao je najvažnija osoba u državi za pitanja ekonomske i financijske politike. Njegova kompanija dobila je od nove vlade, u kojoj je on jedan od ključnih ljudi, prvi natječaj vredan više od milijun eura. Njegovo lobiranje pri vladi za interese privatnog poslovnog sektora, ima veći utjecaj na izvršnu vlast od Svjetske banke, MMF-a, pa čak i od delegacije Europske unije. Ova trojka trenutno radi na politikama koje bi dovele do poštenije distribucije bogatstva u zemlji s najvećim nejednakostima u Europi.
Prvih pola godine
Iako je Ministarstvo financija inicijalno adresiralo problem nejednakosti, ono nije uspjelo progurati plan povećanja prihoda (za siromašnije) putem uvođenja progresivnih poreza u prijedlog proračuna za 2018. godinu. Naime, novi poduzetnički klan na važnim pozicijama u Zaevljevoj vladi spriječio je provedbu ove mjere. Blagi progresivni porez možda će biti uveden 2019. godine, kao minimalna intervencija koja ni na koji način ne bi naštetila profitima najvećih kompanija. Politika nastavljanja ekonomskog statusa quo u kontekstu prevladavajuće socijalne bijede vjerojatno je zadnja ovakva politika koju je moguće vidjeti u nekoj europskoj državi. Sve druge slične socijaldemokratske stranke s neoliberalnim agendama izbrisane su s političke karte kontinenta, ili su upravo u postupku raspadanja, a sve pod pritiskom radikalnijih politika koje adresiraju socijalne pritužbe ljudi s ljevice i desnice političkog spektra.
Kad ekonomske politike neke vlade nisu ni blizu toga da počnu odgovarati na potrebe naroda i zahtjeva koje su prihvatili tijekom socijalnih mobilizacija, očekivali bismo da se onda barem stanje poboljšava u drugim sektorima države. Ne bi trebalo biti problemom pokazati napredak u zemlji u kojoj je prethodna vlada provela toliko velik broj štetnih politika. Već samo dokidanje praksi prethodne vlade dovoljno je značajno. No, sada se primjerice čini da izrazito veliki problem neslobodnog medijskog sektora u ovoj zemlji neće biti adresiran. Vlada je počela surađivati s medijima koji su se otvoreno ponašali kao ruka propagande Nikole Gruevskog, s medijima koji su širili govor mržnje, redovno objavljivali rasističke komentare i otvoreno pozivali skupine ljudi na nasilje protiv različitih drugih grupa (novinara, skupina pojedinaca, aktivista itd…). Umjesto adekvatne pravosudne istrage nedjela ovih medija koji su godinama provodili destruktivne akcije u otvorenom sukobu s javnom funkcijom medija, a ponegdje i s dodijeljenim im koncesijama, svjedočimo banalnom pokušaju objašnjavanja kako vlada mora surađivati s nacionalnim medijima jer su to jedini “postojeći nacionalni mediji”.
Jedan od ključnih elemenata u akcijama objave prisluškivanih razgovora, kodnog imena “bombe” koju je provodio Zaev dok je bio u opoziciji, bilo je razotkrivanje ogromnih troškova državnih službenika koji su se plaćali iz javnog proračuna. Jedan takav slučaj prekomjerne potrošnje bilo je otkriće da je parlament potrošio više od milijun eura na pokrivanje troškova putovanja zastupnika. Neki zastupnici ovom su metodom dobili i do 25.000 eura u razdoblju od 11 mjeseci. Fokusiranje na male novčane iznose trebalo je razotkriti postojeće obrasce crpljenja javnih sredstava. No, Zaevljeva vlada sada predlaže povećanje sredstava namijenjenih kompenziranju troškova putovanja zastupnika. Ovo je još jedan primjer obrasca po kojem funkcionira “mentalitet” socijaldemokrata kada su na vlasti. Oni također nastoje javna sredstva iskoristiti na različite načine korisne svojim izabranim ili imenovanim dužnosnicima.
Tri indikatora budućnosti
Zabrinjavajuća tendencija nove socijaldemokratske vlade je i izraženi fokus na odnose s javnošću, odnosno PR. Ako se analizira posao koji su obavili u prethodnih šest mjeseci, mogu se primijetiti veliki napori vlade u uspostavi široko rasprostranjene mreže odnosa s javnošću kroz brojna ministarstva i različite sektore države. Na primjer, nova je vlada tako zaposlila oko 120 ljudi na različitim oblicima poslova u odnosima s javnošću, istovremeno pomalo sramežljivo objašnjavajući potrebu veće transparentnosti i bolje komunikacije. S obzirom na šestomjesečni fokus vlade na uspostavu razgranate PR mreže, može se zaključiti da je vlada više zabrinuta za oblikovanje percepcije javnosti o svome radu, nego za sam rad na promjenama. Ova je politika zabrinjavajuća i iz vizure Europske unije koja je vladi uputila kritički memorandum s packom da bi Unija više voljela vidjeti realizaciju obećanih reformi nego ekscesivan fokus na PR.
Vrlo uočljiv aspekt novoimenovanih i izabranih dužnosnika socijaldemokratske vlade je njihova ekstremna netolerancija na kritiku i agresivan stav prema njoj. U kratkom periodu, svjedočili smo dosta arogantnim obračunima novih članova vlade sa svakom upućenom im kritikom i pokušajima da kritičare uvjere u ispravnost svojih politika. Bilo je to jasno već iz prijedloga povećanja poreza na dizel kada su zastupnici vlade tvrdoglavo ustrajali na tome da ovo neće imati utjecaj na rast cijena brojnih proizvoda i usluga. Radilo se međutim o besramnom stavu, ako se u obzir uzme činjenicu da su dijelovi vlade 2012. godine aktivno sudjelovali u pokretu AMAN, oformljenom oko prosvjeda protiv povećanja cijena goriva i struje, i stoga znaju točno kakav bi učinak ovo poskupljenje imalo na ostale cijene.
Konačno, posljednji indikator koji je ozbiljno naštetio imidžu nove vlade je upotreba policije. U zemlji gdje je policija posljednjih deset godina prekomjerno korištena s ciljem ušutkivanja opozicijskih glasova i za nasilnu represiju svih oblika demonstracija, novi ministar unutarnjih poslova već treći vikend za redom šalje na stotine specijalnih policajaca pod punom opremom u inspekcije poštovanja zabrane pušenja i zatvaranja kafića i klubova u kojima nađu kršenje zabrane, te za procesuiranje adolescenata koji možda puše marihuanu u okolici tih klubova. Socijaldemokrati su i devedesetih godina bili poznati po oslanjanju na policiju u svojim mandatima kao pripomoći pri upravljanju državom, čime su uspostavili obrasce koje je Gruevski kasnije unaprijedio gotovo do vrhunca. Novi ministar unutarnjih poslova ovim nepotrebnim i skandaloznim teroriziranjem mladih ljudi graniči u primjeni svojih ovlasti s njihovom zloupotrebom. Sve, čini se, ide prema zaključku da nova vlada ljudima šalje poruku da se ne uljuljkuju previše u osjećaj slobode nastao nakon rušenja Gruevskog, a nipošto toliko da počnu nepoštovati državu, koja je sada pod njihovom kontrolom.
Propuštene prilike i obrisi novih paradigmi
Ovi indikatori prvih šest mjeseci nove vlade više su nego dovoljni da se apstrahira analitički uzorak Zaevljevog upravljanja državom. Nakon inicijalnog entuzijazma i očekivanja “novog života u Makedoniji” – što je bio izborni slogan SDSM-a – stiglo je i duboko razočaranje. Ovo je posebno vidljivo u nastavljanju neoliberalnih ekonomskih politika koje će osigurati zadržavanje rasprostranjenog siromaštva i socijalne bijede za većinu stanovnika. U okviru trenutne javne debate, Makedonija vjerojatno vodi najdosadniju političku raspravu u regiji, praktički bez ikakvih smislenih doprinosa, čak ni sa strane urušenog VMRO-DPMNE-a. Izostanak ozbiljnih rasprava o politikama nove vlade kompenziran je sakatim nepolitičkim lamentiranjima na društvenim mrežama. Žestoke konfrontacije koje su ne tako davno bile glavna odlika makedonske politike vrlo brzo su zamijenili učinci nove PR mašinerije koja je postupno preoblikovala i preuzela javnu domenu.
Ipak, ne treba smetnuti s uma da je na tisuće ljudi deset godina bilo aktivno angažirano u društvenom pokretu protiv Gruevskog, i da oni neće dugo dopuštati vladi Zaeva da se provlači kroz efekte tolerancije na novu političku vlast. Možda su trenutno još iscrpljeni i frustrirani od duge političke bitke i fizičkih konfrontacija s opresivnim aparatima VMRO-DPMNE-a, no još uvijek posjeduju znanje, mreže i vještine potrebne da se organiziraju i predvode ozbiljni prosvjedi, posebno zbog ekonomskih politika koje favoriziraju interese bogatih i vrše represiju nad siromašnima. Činjenica da nova vlast ni ne razmišlja o uklanjanju nepoštenih poreznih privilegija koje imaju najbogatiji, pokazuje da možemo očekivati još više sličnih tendencija u polju socioekonomskih politika. I konačno, SDSM je propustio veliku priliku da u svoje upravljačke strukture, u svoj upravljački mentalitet, inkorporira neke nove demokratske ideje, modele i sadržaje koji je iznjedrio masovni socijalni pokret. Konzervativni način upravljanja, dugoročno promatrano, ne može izbjeći suočavanje sa silama i kreativnim potencijalom demokratskog društvenog pokreta.
S engleskog prevela Anja Vladisavljević