Turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan kraj prošlog tjedna proveo je u službenom posjetu Grčkoj. To je putovanje najavljeno kao povijesno: najviši turski dužnosnici desetljećima nisu putovali u susjednu zemlju, a Turska i Grčka imaju kompliciranu povijest međusobnih odnosa. Iako službeno savezničke zemlje i članice NATO-a, više su puta tijekom Hladnog rata i neposredno nakon njega bile na rubu oružanog sukoba. Manjinska i vjerska pitanja još uvijek ostaju prijeporna u domaćoj politici obiju zemalja, unatoč tome što su prije gotovo stotinu godina izvele jednu od najvećih operacija “razmjene stanovništva”, odnosno etničkog čišćenja u Europi. Susret na najvišoj razini trebao je dakle biti prilika da se neki od sporova barem ublaže ako se već ne mogu trajno riješiti.
Ne može se negirati da je s grčke strane bilo dobre volje. Uoči Erdoğanova posjeta, grčka je ljevičarska vlada u sklopu šire “sigurnosne operacije” potaknula uhićenje devet članova turske ljevičarske organizacije koji se na njezinom teritoriju skrivaju od progona u Turskoj, dokazavši tako da zadah Erdoğanove represije, baš kao i u drugim zemljama, putuje zajedno s njegovim predsjedničkim avionom. No prvi znakovi problema pojavili su se baš zbog tog aviona, odnosno njegove pratnje. Turski lovci, koji inače prate predsjednički avion, su prilikom putovanja u Atenu provokativno ušli u grčki zračni prostor. Na to su reagirali grčki lovci koji su provokativno pratili Erdoğanov avion unatoč zahtjevu da se udalje. I onda odbili izvesti manevar koji je avijatičarski ekvivalent salutiranju.
Novi odnosi
Sve je eskaliralo svega nekoliko sati nakon slijetanja, prilikom prvog susreta s grčkim predsjednikom Prokopisom Pavlopulosom, kada se Erdoğan upustio u dugu harangu u kojoj se dotaknuo baš svih bolnih točaka u odnosima između dvije zemlje, optuživši Grčku za neriješene odnose na Cipru, potlačivanje muslimana u Grčkoj i zaštitu turskih disidenata te zahtijevajući reviziju sporazuma iz Lausanne, odnosno – promjenu granica, u korist Turske, razumije se. Bio je to diplomatski skandal bez presedana, jednoglasno zaključuju svjetski mediji. Domaćini su u narednim danima nastojali smiriti tenzije i istodobno sačuvati minimum nacionalnog dostojanstva, što nije bio lak zadatak, jer je turski gost nastavio u istom tonu sljedećih 48 sati.
Grčki mediji iz svega su se zadovoljili ocjenom kako je Erdoğan pokazao da je Turska u odnosu na Grčku ipak Istok, pa je primljena uvreda istodobno poslužila i kao dokaz vlastite europejske superiornosti. No takvi zaključci, koji slijede utvrđene stereotipe, ipak propuštaju vidjeti da uvrede nisu posljedica nedostatka bontona, nego pokušaj novog pozicioniranja. Turska, slično zemljama poput Saudijske Arabije ili Japana, sve manje sebe vidi kao američkog štićenika, a sve više kao potencijalnu samostalnu regionalnu silu u novom multipolarnom svijetu. A komandiranje susjedima je upravo ono što regionalne sile rade. No kao što pokazuju reakcije ne samo iz Grčke, nego i Bugarske, takvo nadmeno bahaćenje prije ostavlja dojam ludog susjeda nego nove sile.