Na samitu Inicijative 16+1 nedavno održanom u Budimpešti ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Mirko Šarović sudjelovao je potpisivanju memoranduma o suradnji na realizaciji projekta Rudnik i Termoelektrana Kamengrad na ugljen u Sanskom Mostu. Cjelokupni projekt vrijedan je oko 500 milijuna eura, a memorandum su potpisali predsjednik kineske grupacije China Energy Group, Ding Yanzhang i izvršni direktor kompanije Lager d.o.o. Posušje Dragan Stipić.
Kako je pisalo Radio Sarajevo, predviđeno je da termoelektrana ima dva bloka po 215 MW jačine, a njenoj izgradnjom riješilo bi se pitanje plasmana mrkog uglja i pokretanja jamskih kopova. Pokretanje proizvodnje rudnika i proizvodnje električne energije TE Kamengrad predstavlja jednu od najvećih poslijeratnih investicija u BiH, čija realizacija će značajno doprinijeti ekonomskom razvoju zemlje. Investitor je China Energy Group, najveća kineska grupacija koja realizira projekte iz energetskog sektora širom svijeta, priopćeno je iz Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH. Potpisivanje konkretnih ugovora za početak izgradnje očekuje se sredinom 2018. godine.
Promašene investicije
Iz Agencije za unaprjeđenje stranih investicija u BiH (FIPA) naglašavaju svoju ulogu u “pronalasku investitora” te pojašnjavaju kako su kompaniji China Energy predstavili sve što se nudi u BiH, odnosno “sve raspoložive projekte”, prevodila dokumente, tražila lokacije, kontaktirala institucije, istraživala zakonsku regulativu tržišta električnom energijom itd… Potpisani memorandum, pritom nije dostupan javnosti, jer su ga potpisale “kompanije Lager i China Energy Group i kao takav nije dostupan za treće strane”.
Iz bh. medija nije moguće zaključiti kako je ovaj projekt u skladu s ciljevima pridruživanja EU koja istovremeno posebno ističe balkansku ovisnost o ugljenu kao posebno problematičnu s obzirom na energetsko-ekološke agende Unije. Baš danas (11. decembra 2017.) počinje konferencija na temu deugljenizacije Europe u Strasbourgu na kojoj će se razmatrati “industrijske akcije” onemogućavanja napredovanja onih industrija čija proizvodnja ovisi o ugljenu. Pošto Unija na netom završenoj bonnskoj COP23 konferenciji nije uspjela dogovoriti radikalnu redukciju ispušnih plinova u prometu koja značajno utječe na Zapadnu Europu, lako je bilo postići konsenzus o deugljenizaciji europskog istoka.
I dok bh. mediji ovaj projekt najavljuju kao ekonomski preporod “općine, kantona, a potom i države“. Dugoročno promatrano profitiranje na ovom projektu bit će upitno. Pogotovo ako će se Kinezi pridržavati svih europskih propisa o pročišćavanju ugljena (kemijskom procesu kojim se štetne tvari ne ispuštaju u atmosferu). Energetski planovi BiH i na ovom se primjeru, kao i na primjeru niza neučinkovitih hidroelektrana u nacionalnim parkovima, ponovno pokazuju stihijskima i nepromišljenima.