Sebastian Kurz će danas i službeno biti proglašen novim austrijskim kancelarom. Time će 31-godišnji bivši ministar vanjskih poslova postati najmlađi dužnosnik na ovoj poziciji u povijesti zemlje i trenutno najmlađi šef vlade na kontinentu. No te zanimljivosti nipošto nisu najvažniji podatak vezan uz današnju inauguraciju nove austrijske vlade. Naime, nakon što su više od desetljeća na vlasti zajedno bile Pučka (ÖVP) i Socijaldemokratska stranka (SPÖ), Kurzova vlada ne samo da isključuje formalnu austrijsku ljevicu, već i uključuje ekstremno desničarsku Slobodarsku stranku (FPÖ). Politiku kompromisa zamijenio je dakle snažan zaokret udesno i to je glavni razlog zašto je nova vlada čak i prije nego je imenovana izazvala snažna protivljenja, pa čak i prosvjede.
Ovo nije prvi puta da austrijski “desni centar” pravi koaliciju s ekstremnom desnicom. No kada je Wolfgang Schüssel 2000. sklopio dogovor s FPÖ-om, Austrija se našla u nekoj vrsti “sankcija” unutar Europske unije kojoj je pristupila svega pet godina ranije. Danas se očito ne događa ništa slično. Jedina reakcija bila je ona europskog komesara za ekonomiju i financije Pierrea Moscovicija koji je izjavio kako “oni koji vjeruju u europske vrijednosti moraju pažljivo promatrati koaliciju na vlasti u Austriji”. Razina ambivalencije u izjavi tim je čudnija ako se zna ne samo da je Moscovici predstavnik formalne “ljevice”, već i da su barem trojica ministara u novoj vladi koju treba “promatrati” ljudi s donedavnim izravnim vezama s nacističkom scenom.
Probijanje leda
Riječ je o vođi FPÖ-a Heinz-Christianu Stracheu koji će postati vicekancelar, Herbertu Kicklu koji postaje ministar policije i novom ministru obrane Mariju Kunaseku. Osim represivnog aparata, stranka koja ne oklijeva održavati zajedničke manifestacije s otvorenim rasistima dobit će i ministarstvo vanjskih poslova iz kojeg će, doduše, biti izdvojeni europski poslovi. To će umiriti savjest europskih diplomata, ali će učiniti malo za sigurnost demokratski i antifašistički orijentiranih ljudi u Austriji ili općenito tamošnjih stanovnika negermanskog i nekršćanskog porijekla, kojih ima desetak posto. Jedna od već najavljenih mjera je džeparenje izbjeglica koje bi se na putu prema sigurnijim krajevima mogle naći u Austriji, a kojima država planira oduzimati svu imovinu.
Mjere poput ove doduše nisu samo posljedica proboja na vrh ljudi povezanih s nacističkom scenom, već pitanje općeg konsenzusa na austrijskoj političkoj sceni. Kurzovi pučani u svojim su antidemokratskim prijedlozima podjednako agresivni kao i “slobodnjaci”. Da stvar bude gora, ni socijaldemokrati nisu sasvim nezainteresirani za buduću suradnju s ekstremnom desnicom, kad su sve granice onog što se donedavno smatralo demokratskom politikom ionako već prijeđene.