Ne događa se često da treća najveća politička opcija u državi iziđe s prijedlogom nekog zakona, a to u javnosti prođe poprilično nezapaženo. No, upravo se to posljednjih dana u Hrvatskoj dešava s prijedlogom MOST-a nezavisnih lista o zakonu o mikrosolarima. Prijedlog Zakona predstavljen je u subotu na tiskovnoj konferenciji koju je MOST održao u Splitu, a predstavili su ga kao “jednog u nizu važnih zakona na kojima rade”. Nastavak je to MOST-ove energetske politike u sklopu koje se protive izgradnji TE Peruća, potiču ulaganja u obnovljive izvore, upozoravanje na “obaveze” Pariškog sporazuma, ustaju protiv privatizacije Hrvatske elektroprivrede i sl.
Konkretan nacrt zakona još nije dostupan javnosti, no iz prezentacije prikazane u subotu ostaje dojam da je fokus zakona na kućanstvima, odnosno na malim potrošačima. Kako je to kazao Ante Čikotić: “Prijedlog zakona je posebno namijenjen malim kupcima električne energije, građanima, malim i srednjim poduzetnicima koji upravljaju cijenom energije i svojom energetskom budućnošću, što je važan korak prema energetskoj neovisnosti, a protiv energetskog siromaštva.”
Saborska zastupnica MOST-a Ivana Ninčević-Lesandrić nadovezala se istaknuvši kako u ovom prijedlogu “kupac postaje proizvođač s tendencijom poticanja izgradnje mikro postrojenja za proizvodnju električne energije za samoopskrbu.” Dok je logiku samog zakona objasnio Mate Rebić kazavši kako važnost ovog zakona leži u činjenici da bi “za razliku od dosadašnjeg modela, mali kupci-proizvođači na tržištu električne energije osnažili svoju poziciju kupca-proizvođača i potrošača s vlastitom proizvodnjom instalirane snage do 10kW, priključenog na distribucijsku mrežu.”
Potrošač-kupac ili potrošač-proizvođač?
MOST se ovim prijedlogom zakona zasad ističe ispred energetskih politika drugih stranaka. No, ovdje je nužna ograda, tek puni nacrt zakona pokazat će ide li zaista ovaj zakon primarno na korist kućanstava ili će prijedlog u svojoj konačnoj varijanti sadržavati proturječja koja ciljaju zadovoljenju interesa investitora, odnosno kapitala. Ni u ovom slučaju nije moguće zadovoljiti obje strane suprotstavljenih društvenih interesa – poduzetnika i malih potrošača (kućanstava). Kao što smo već pisali u tekstu Porez na sunce, trenutno postoje dvije dominantne metode prikupljanja sunčeve energije: koncentrirane solarnotermalne elektrane i fotovoltažne ćelije ili tzv. otočni sustavi. Društvene vrijednosti, pa tako i zakonodavni okvir, nisu inherentni ovim modelima. Iako je model koncentriranih energana limitiraniji od fotovoltažnih ćelija, u slučaju kolektivnog potrošačkog vlasništva nad koncentriranim energanama i one mogu biti vođene s obzirom na prioritet interesa lokalne zajednice. Međutim, prepustiti razvoj ovih modela investitorima, lobistima i zakonodavcima bez zaštite demokratskog interesa, bilo bi naivno, čemu u prilog govori energetsko zakonodavstvo EU. Faktičko postojanje ovih dvaju modela ne implicira ugrađene društvene vrijednosti, ono što ove modele čini reakcionarnim ili revolucionarnim je državno zakonodavstvo koje ih prati.
Prvi oblik, koncentriranih solarnih elektrana i dalje podrazumijeva posrednika u obliku mikropoduzetnika između proizvodnje struje i njezine distribucije prema kućanstvima, dok u drugom slučaju ne postoji posrednik. Puno značenje pojma kupca kao proizvođača, primarno se ostvaruje u modelu fotovoltažnih ćelija na krovovima kućanstava i samo se u ovom modelu cijeli proizvodno-distribucijski lanac struje izokreće naglavačke, na prednost kućanstava. Ovaj “prosumer”, inače mudro pogrešno preveden u hrvatski jezik kao kupac-proizvođač, dok bi točno značenje bilo proizvođač-potrošač, a ne kupac, samo u ovom modelu u konačnici postaje “sam svoj šef”. Modeli koncentriranih energana zapravo su dominantan, iako ne i najbolji, trend razvoja omasovljenja struje proizvedene iz OIE. Taj model, u postojećem obliku, kao što je vidljivo na bugarskom slučaju i na slučaju ovogodišnjeg poskupljenja struje u Hrvatskoj nije tržišno isplativ, stoga ovisi o državno garantiranoj subvenciji koja u konačnici poskupljuje struju za krajnje korisnike poput kućanstava. Iako je koncentrirani model skuplja investicija i manje logičan smjer, njega se forsira diljem Europe i svijeta, upravo zbog toga što zadržava postojeće pozicije na tržištu električnom energijom, odnosno ni na koji način ne mijenja društvene odnose koji bi završili promjenom i tržišne pozicije.
Model solara na krovovima kućanstava s druge strane čini upravo to. U ovom modelu, kućanstva su primarno proizvođači koji višak energije što ju proizvedu prodaju distributerima. Zbog tehničkih razloga, u oba modela, distributer je i dalje potreban, no dok je u modelu koncentriranih elektrana on i dalje proizvođač i prodavatelj energije, u modelu fotovoltažnih ćelija na krovovima kućanstava, distributer je kupac, a kućanstva su proizvođači. Zarada dakle leži primarno na kućanstvima, dok je i dalje potreban održavatelj mreže s izmijenjenom, pasivnom i neproizvodnom ulogom.
MOST-ov ispit zrelosti
MOST-ov prijedlog pokušava pomiriti ova dva modela, jasno je iz dijelova prezentacije koje su davali Ante Čikotić i saborska zastupnica Ivana Ninčević-Lesandrić. Hoće li u tome uspjeti, ovisi o tome je li ova stranka spremna prihvatiti političke konzekvence koje proizlaze iz energetske i ekonomske politike kako su je zacrtali ovim prijedlogom i kako će reagirati u trenutku kada pritisak kapitala i privatnih investitora postane jači. Hoće li MOST nezavisnih lista do kraja inzistirati na revolucionarnom modelu i time pristati na to da budu stranka lijevog centra, mjesto koje je inače popunjavao SDP, i trenutno stranka u rasulu. Ili će, a ovo je realnije, ući u međusobne prijepore i daljnje osipanje uzrokovano kontradiktornim pozicijama stranke. Primarni problem za MOST je istovremeno ono što je u početku bila njihova najveća snaga: nepostojanje ideološki koherentne strategije razvoja stranke. Rješenje toga podrazumijevalo bi uspostavu mehanizama razrješavanja ideoloških sukoba ili donošenje koherentne političke strategije, odnosno MOST-ov ispit zrelosti.
Otegotna je okolnost, što će se čini se, njihovog šefa, Božu Petrova pitati za mišljenje. Za njega, za razliku od Slavena Dobrovića, a čini se i Ante Čikotića od kojih dolazi ovaj revolucionarni prijedlog, energetska politika pitanje je političkog razlikovanja od SDP-a i HDZ-a. Čitava ova prividna Petrovljeva ekološka svijest može se pronaći u protivljenju primarno HDZ-u, a onda tek privatizaciji HEP-a i drugim štetnim HDZ-SDP-ovim energetskim politikama. MOST ovime ulazi i u ispražnjeno mjesto zelenih stranaka u Saboru čime se strateški otvara prema još jednom dijelu glasačkog tijela. No, ta je pozicija prekarna, jer će ovisiti o razrješenjima ideoloških sukoba unutar stranke. Hoće li nijansiranje koje smo ovdje istaknuli dovesti do još jedne linije raspada u MOST-u ili će Petrov konačno politički “maturirati”? Kuriozitet za kraj tako predstavlja i opservacija da je MOST zasad jedina stranka u Hrvatskoj koja ima konzervativne građanske vrijednosti, a lijevu ekonomsku politiku, barem kad se radi o energetici. SDP je dijametralno suprotan, iako nikad ne razočaraju u svom zalaganju za liberalne građanske vrijednosti, njihova se ekonomska politika ne razlikuje od one HDZ-a, čak ni u energetici.