Diskriminacija bugarskih Roma počinje već u rodilištu, pokazalo je ovogodišnje testiranje Bugarskog Helsinškog komiteta koje je provedeno u svim javnim bolnicama u kojima postoje odjeli za porodništvo. Na temelju intervjua sa 63 Romkinje o njihovim iskustvima u bugarskim rodilištima i telefonskih upita istraživača potvrđeno je da se u čak 98,7 posto testiranih bolnica rodilje odvaja po etničkom principu, odnosno da postoje sobe “za Bugarke” i sobe “za Romkinje”.
Balkanska istraživačka mreža (BIRN) to je oprimjerila posjetom rodilištu u Slivenu. Dok novorođenčad nakon poroda dijeli istu prostoriju, njihove majke borave u odijeljenim sobama (u tom trenutku samo je jedna soba bila “miješana”). U toj bolnici, pored regularnih soba za rodilje, postoji još jedan mali odvojeni odjel, karantena, ondje poznatija kao “izolator”, u koju su primljene žene koje imaju, ili se sumnja da imaju, infekcijske bolesti, i koje ne održavaju higijenu. Prema iskazima ispitanica, nijedna Bugarka nije bila smještena u “izolatoru”.
Politički korektna segregacija
Osoblje i ravnatelj bolnice porekli su da se takva segregacija vrši u njihovoj bolnici, no bivši su zaposlenici potvrdili da su oni dobro znali koje su sobe “romske”, iako to nigdje nije bilo formalno specificirano. Isto tako, formalno, “izolator” nije namijenjen Romkinjama, nego “majkama koje nemaju zdravstveno osiguranje i koje tijekom trudnoće nisu redovito pregledane pa se ne zna jesu li nositeljice kakvih bolesti” ili naprosto “ženama koje su prljave i ne drže do higijene pa ih se ne može smjestiti u normalne sobe”. Svojevremeno je i promjena u politici dječjih doplataka bila usmjerena protiv “neodgovornih” roditelja s previše djece, no sasvim je jasno da toj kategoriji pripadaju većinom Romi.
Ispitanice pod lažnim imenima, svjesne da im to možda nije posljednji posjet ovoj bolnici, nisu previše govorile o postupanju medicinskog osoblja prema njima. Samo je jedna od njih prenijela da je svjedočila verbalnom zlostavljanju ostalih romskih pacijentica te da su posebno mlade maloljetne majke posebno žrtve moralizirajućeg ismijavanja. Tako Romkinje koje inače nose višestruki teret diskriminacije, etničke, klasne i rodne, nisu toga pošteđene ni u iznimno bolnoj i iscrpljujućoj situaciji poput poroda – za koji svi iz nekog razloga misle da Romkinje lakše podnose.
Romi su treća velika etnička skupina u Bugarskoj, čine oko 10 posto stanovništva, a u iznimno su nepovoljnom socio-ekonomskom položaju. U svom izvješću za 2016./2017. Amnesty International upozorio je da se u Bugarskoj nastavlja s društvenim isključivanjem i diskriminacijom Roma. Ako uzmemo u obzir da je bugarski vicepremijer, nedavno osuđen zbog govora mržnje prema Romima, ipak zadržao tu funkciju, kao i onu predsjednika Nacionalnog vijeća za suradnju u etničkim i integracijskim pitanjima – nije veliko čudo što se diskriminatorne prakse susreću na svakom koraku.