U maniri stroge učiteljice, Marija Vidaković, prokuristica Kraša i predstavnica Udruge dobavljača Agrokora, jučer je pred novinarima poderala nacrt nagodbe i poručila izvanrednom povjereniku Anti Ramljaku: “Netko će na popravni.” Pritom je dometnula: “Ovdje treba još jako puno usuglašavanja i promjena, oni će imati puno posla tijekom blagdana ako to žele predstaviti sudu u siječnju.” A niti prijetnja nije izostala. Vidaković je najavila da su dobavljači spremni na obustavu isporuke robe Konzumu.
Međutim, izvanredni povjerenik nije bio previše impresioniran potezom Marije Vidaković. Kao što je malim dioničarima, potpuno zakinutima nacrtom nagodbe, poručio da se naprosto radilo o njihovom riziku pri ulaganju u dionice, tako je i dobavljače upozorio da eventualna obustava isporuke šteti samo njima. A dramatičnu gestu kidanja nacrta nagodbe pripisao je ozbiljnosti trenutka i pregovaračkom folkloru. Najavio je daljnje razgovore s dobavljačima i “savjetovao” ih da djeluju zajedno i da će si tako svi priuštiti određeni postotak naplate potraživanja.
Prazne puške?
Namjeravani učinak gesta prokuristice Kraša nije postigla ni u slučaju Ramljakova “poslodavca”: hrvatske Vlade. Ministrica gospodarstva Martina Dalić je poručila da se otpočetka znalo kako je riječ o teškom i mukotrpnom postupku koji će zahtijevati još puno konstruktivnog dijaloga, ali i dodala kako su dobavljači, pogotovo oni najmanji, jedini do sada (djelomično) isplaćeni u cijelom procesu. Dakle, zasad se čini, prema prvim reakcijama nadležnih, a i s obzirom na ozbiljnost situacije u kojoj se Agrokor nalazi, da dobavljači nemaju baš čime prijetiti.
Naravno, njihovo nezadovoljstvo položajem na listi naplate, kao i ovisnošću te naplate o budućem poslovanju Agrokorovih kompanija, i više je nego opravdano. Iako zasad kroz Udrugu dobavljača nastupaju zajedno, neizvjesnost naplate potraživanja vjerojatno će motivirati i individualne iskorake pojedinih dobavljača na teret drugih. S druge strane, banke su osigurane: bilo kroz poseban status roll up kredita bilo kroz, mahom nekretninske, kolaterale. Dakle, premda je konkretizacija nacrta nagodbe još daleko od realizacije, neki obrisi se itekako vide. Ono što dobavljačima sigurno ne ide u korist jest kratak zakonski rok za dogovor o nagodbi: 10. travnja, s mogućem produženja od tri mjeseca. S tim da im izostanak dogovora ne ide na ruku, jer je zapravo alternativa klasičan stečaj.
Dobavljačko zazivanje obrane interesa domaće ekonomije teško će pronaći odjek u kontekstu enormnog duga, konkurencijskih pritisaka i vlade nezainteresirane za razvojnu politiku. Otpočetka je bilo jasno: čuda nema. A Plenkovićeva vlada je imala samo jedan cilj: da ta banalna istina ne postane politički problem. I tu se krije jedina nada dobavljačima. No čini se da se priča dovoljno razvodnila, a njihov pregovarački kapital prilično presušio, e da bi si mogli priuštiti naplatu potraživanja koju priželjkuju.