Kako pišu lokalni mediji, Vlada Srbije je krajem prošlog tjedna donijela odluku o budućem koncesionaru beogradskog aerodroma Nikola Tesla. Odluku o dodjeli aerodroma francuskoj kompaniji Vinci prezentirala je premijerka Ana Brnabić, koja je pokušala dogovor prikazati kao izrazito povoljan za državu: “ukupno će biti to oko… tokom 25 godina koncesije… oko blizu milijardu i petsto miliona evra prihoda, što finansijskih, što investicionih”, muljala je premijerka na presici, miješajući nonšalantno koncesijsku naknadu koju će francuska tvrtka uplaćivati državi (svega 417 milijuna eura do 2043.) i najavljene investicije u sam aerodrom.
Predsjednik Aleksandar Vučić je pak uskočio s još nekoliko argumenata, navodeći da se koncesionar obavezao da sljedeće tri od ukupno 25 godina koncesije neće podizati takse niti otpuštati radnike, te da je Vinci bio uvjerljivo najpovoljniji ponuđač među četiri velike strane kompanije koje su konkurirale za koncesiju. No ako je Vinci i bio najbolji ponuđač, nije sasvim jasno zašto je država uopće dala aerodrom u koncesiju. I promet i profit kontinuirano rastu i s postojećom upravom, a kao što za N1 upozorava ekonomist Mahmut Bušatlija, ne postoji ni osobita potreba za proširenjem, jer ni postojeći kapaciteti nisu iskorišteni.
Dodatne sumnje uzrokovalo je i višestruko odgađanje odluke o koncesionaru. Natječaj je raspisao još u februaru prošle godine, da bi zatim nekoliko puta bio produživan. To je pojedine komentatore podsjetilo na koncesiju zagrebačkog aerodroma, koja je također odgađana, da bi na kraju nakon nekoliko aneksa ugovora uvjeti bili znatno povoljniji za koncesionara od onih najavljenih.