Slogan koji si je Rijeka izabrala kao Europska prijestolnica kulture za 2020. godinu glasi: Rijeka – luka različitosti. Konotacije su prilično jasne: Luka je ekonomski simbol grada, premda već par desetljeća u silaznoj putanji, dok se visokim stupnjem tolerancije i multikulturalnosti Rijeka navodno ističe kao svojevrsna ideološka enklava u Hrvatskoj. Dakle, poslužimo li se napuštenim marksističkim žargonom, brendiranje “crvene Rijeke”, kako joj tepa ovdašnja desnica, u europskom kontekstu, prilično je uspjelo: obuhvaćeni su i ekonomska baza i kulturna nadgradnja.
Ipak, kako to već ide s brendiranjem, neke se stvari lako ispuste ili se trendovi previde, pogotovo u bazi. I dok o ideološkoj klimi u Rijeci možemo imati ovo ili ono mišljenje, zbivanja u ekonomiji prilično su evidentna. I pritom su u priličnom raskoraku s kulturnim samopoimanjem Rijeke, a i Europe. Naime, nakon što je poljska logistička kompanija OT Logistics u čijem se portfelju nalazilo 32,56% dionica Luke Rijeka, međudioničarskim ugovorom s domaćim mirovinskim fondovima u studenom de facto preuzela upravljanje Lukom, u cijelu priču se uključila i država Poljska.
Razvojni fond
U sklopu poljskog razvojnog fonda PFR TFI djeluje i Foreign Expansion Fund (FEZ) čija je namjena pružanje financijske pomoći poljskim kompanijama koje investiraju u inozemstvu. Pomoć ili subvencija u slučaju riječke Luke formalizirala se tako da je FEZ kupio od OT Logisticsa gotovo 9% dionica Luke. Pored poslovičnog daljnjeg ulaganja u infrastrukturu i podrške razvoju poljskih kompanija, u priopćenju razvojnog fonda se navodi i kako je kupnja dionica zapravo aspekt regionalne suradnje kroz famoznu inicijativu “Tri mora”.
Dakle, suradnja se zapravo zasniva na tome da jedna država potpomaže investiciju “svoje” kompanije u drugoj državi. Nije da smo nešto drugo očekivali od diplomatskih aktivnosti Kolinde Grabar-Kitarović, ali valja zabilježiti prve konkretne obrise “inicijative”. Ako ništa, prigodno je da su se ti obrisi pojavili u riječkoj “luci različitosti”. I dok se Rijeka, samoproglašena kulturna i ideološka Meka, nastoji promovirati kao čuvarica europskog identiteta i kulture, osnovnim ekonomskim resursom joj zapravo upravlja europski enfant terrible: država Poljska. Čini se da ta kontradikcija nikoga previše ne zabrinjava: kultura ide po svome, a ekonomija po svome. U “luci različitosti” svi su dobrodošli, pa i poljski kapital pod diplomatskim pokroviteljstvom predsjednice RH.