društvo
Hrvatska
vijest

Bijeg iz Slavonije: rad u Njemačkoj, šoping u Bosni

Foto: AFP / Tolga Akmen

Prema izvještaju Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine, strani su državljani prošle godine u toj zemlji ostavili oko 386 milijuna kuna, a do tog se broja došlo evidencijom zahtjeva za povrat PDV-a na graničnim prijelazima. Od toga više od 35 posto (142 milijuna kuna) ostavili su hrvatski građani iz dvaju slavonskih županija, Vukovarsko-srijemske i Brodsko-posavske, koji u prosjeku predaju 334 takva zahtjeva dnevno. Oni, kao i svi strani državljani koji nemaju prebivalište u BiH, imaju pravo na povrat porezana dodanu vrijednost (koji se obračunava prema jedinstvenoj stopi od 17 posto) koje ostvaruju ispostavom računa čiji iznos prelazi 100 konvertibilnih maraka (oko 400 kn).

Spomenute hrvatske županije svrstavaju se u izrazito ruralna područja (prema OECD-u), poprilično su deprivirana i suočena s masovnom emigracijom, posebice Vukovarsko-srijemska, čija je policijska uprava 2017. godine zaprimila čak 4406 prijava privremenog odlaska izvan zemlje (a to je oko dvije tisuće ljudi više nego 2016.). Upravo su i dva granična prijelaza iz te županije, GP Orašje i GP Brčko zaprimili najviše zahtjeva za povrat PDV-a. Kao što raste iseljavanje, tako raste i “prekogranični šoping-turizam”. Toliko da se ponekim velikim trgovačkim lancima, posebice onima koji su na glasu kao “trgovine za sirotinju”, pored konkurencije u susjednoj državi ne isplati u toj regiji poslovati.

Treba napomenuti da nužda prekogranične kupovine premašuje puku opskrbu u supermarketu, jer Slavonci ondje plaćaju usluge (servisiranje, popravci, kozmetički i frizerski saloni) i kupuju robu (gorivo, alkoholna pića, lijekovi, duhanske prerađevine, građevinski materijal) na koju ne mogu ostvariti pravo na povrat poreza, ali koja je i bez toga jeftinija u odnosu na hrvatske cijene. Dodatno, kako u Slavoniji kronično manjka kadrova u zdravstvu, posebice liječnika specijalista, tamošnje se stanovništvo radije odlučuje na jeftinu i sve kvalitetniju uslugu privatnih ordinacija u susjednoj BiH, nego na čekanje u redu u javno-zdravstvenoj ustanovi u susjednom gradu. Sve u svemu, kad već nema socijalne, tu je susjedna država.