“Oni koji vješaju sekeljske zastave uskoro bi mogli i sami visiti”. Tim je riječima rumunjski premijer Mihai Tudose (od jutros u ostavci) komentirao zahtjeve mađarske manjine za oblikom autonomije u Transilvaniji i zapadnoj Rumunjskoj, gdje čine znatan dio stanovništva. Osobito u područjima gdje žive Sekelji, specifična zajednica etničkih Mađara, posljednjih godina razvio se običaj ne sasvim zakonitog postavljanja neformalnih zastava sa šestokrakom zvijezdom i polumjesecom na javne zgrade. Tom gestom skromno se signaliziralo da bi općine s mađarskom većinom mogle zahtijevati poseban status.
Taj su status konačno i zatražile mađarske stranke kada su prošli tjedan pozvale na dijalog oko službenog jezika i decentralizacije zemlje. Premijer u ostavci, kao i dobar dio Rumunja, ove je prijedloge doživio isključivo kao provokaciju iznijetu u godini kada se slavi stota obljetnica odluke kojom je Transilvanija zajedno s okolnim područjima odcijepljena od Mađarske i priključena Rumunjskoj. Dojmu je dakako doprinijela energična potpora koju autonomiji Mađara daje vlada u Budimpešti. Stoga Tudose predviđa napornu godinu u kojoj će Rumunji i Mađari “skakati jedni po drugima”.
Sistemski problemi
Niz diplomatskih protesta i zahtjeva za isprikama jasno sugerira da je rumunjski premijer barem u ovom predviđanju u pravu. Iz njegove perspektive, radi se o nepotrebnom kompliciranju. Izvjesno je da se granice neće i ne mogu mijenjati. Istovremeno, te granice sve manje znače s obzirom na bliske veze između zemalja u sklopu EU. No to samo po sebi nije smirilo nacionalne tenzije. Dapače. Čak ni rumunjsko približavanje Višegradskom bloku ultrakonzervativnih vlada nije doprinijelo izbjegavanju situacija da se na manjinska pitanja odgovara prijetnjama vješanjem.
Jedan od razloga tome mogla bi biti činjenica da su sve zemlje istoka Europe, bez obzira na više ili manje nacionalističku retoriku, zaključane u utrci prema dnu radi privlačenja stranog kapitala. To ne samo da diže tenzije između zemalja, već i kod osiromašenog stanovništva ostavlja dojam da će u budućnosti čak i golo preživljavanje ovisiti o nesreći susjeda. Socijalna nesigurnost je očita posljedica neuspješnih razvojnih strategija. A to je problem koji do sad ni europske integracije ni nacionalistički demagozi nisu ni počeli rješavati.