Vijesti o zagađenosti zraka i ove su zime izbile u prvi plan u nekoliko država naše regije te srednjoj Europi, najviše u Poljskoj, u kojoj se nalazi 33 od 50 najzagađenijih europskih gradova (prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije iz 2016.). Kada se prije godinu dana nad Poljskom nadvio gust oblak kancerogene prašine i teških metala tadašnja je premijerka Beata Szydło zatražila od ministra financija i svog zamjenika, sadašnjeg premijera Mateusza Morawieckog, da se pozabavi tim problemom. Morawiecki i njegov stručni tim osmislili su program od 14 točaka, “Čisti zrak”, kojemu je cilj staviti pod kontrolu potrošnju ugljena – najvećeg proizvođača smoga – prije svega smanjiti upotrebu starih peći na ugljen u domaćinstvima (za razliku od onih u elektranama, one nisu opremljene uređajima za odsumporavanje dimnih plinova) i donijeti normu o kvaliteti ugljena, koja bi zaustavila prodaju lošeg ugljena (s visokim udjelom sumpora).
Građanska inicijativa “Poljski alarm smogowy” upozorila je da poljska vlada nije ispunila obećanja iz tog programa i da Poljaci mogu očekivati još opasno zagušljivih zima. Morawiecki je prošle godine Ministarstvu energetike dao upute za sastavljanje pravila o korištenju ugljena i već tada su neki od službenika otvoreno priznali da postoji “sukob interesa”. Preciznije, rješenja protiv smoga trebali su osmisliti predstavnici rudarskih kompanija. Tako do dan danas nije određeno spomenuto ograničenje udjela sumpora u poljskom ugljenu.
Patriotski smog?
Preuzimajući premijersko mjesto u prosincu prošle godine, Mateusz Morawiecki u svom je ekspozeu istaknuo kako je ugljen “jednako važan za Śląsk i Zagłębie [područja bogata ugljenom], kao i za cijelu Poljsku”. U tim će se regijama izgraditi dvije nove termoelektrane na ugljen (iako je europski plan da se takve elektrane nakon 2020. godine ne izgrađuju). No skepticizam prema obnovljivim izvorima energije i “patriotski smog” (tako je glasio naslov teksta u tiskanom izdanju The Economista) nije čisto rezultat poljskog prkosa usmjerenog prema razvijenim europskim zemljama, ili Rusiji. Poljska je najveći proizvođač ugljena u EU i dobiva oko 85 posto svoje električne energije iz termoelektrana te se više od 80 posto kućanstava ondje grije pećima na ugljen. K tome, u tom sektoru zaposleno je oko 90.000 radnika.
Za razliku od bogatih europskih zemalja koje su spremnije na energetsku tranziciju, poput, recimo, Francuske, odustajanje od ugljena kao glavnog izvora energije, za Poljsku je u ovom trenutku ekonomski neizvedivo. Rješenje za problem zagađenja potrebno je tražiti na europskoj razini, pri čemu bi bogatije zemlje trebale preuzeti na sebe dio troškova energetske tranzicije u zemljama poput Poljske.