Prijedlog novog zakona o amnestiji za “ulične pravednike” toliko je skandalozan da ga je oštro kritizirao čak i bivši turski predsjednik Abdullah Gül. Gül je naime jedan od osnivača vladajuće Stranke pravde i razvoja (AKP) zajedno s aktualnim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoğanom. Njihov originalni cilj bila je “umjerena islamistička” demokratizacija zemlje koja bi prekinula s desetljetnom kontrolom vojske nad političkim procesom. No Erdoğan sada isti jezik usmjeren protiv vojnih “pučista” koristi kako bi učvrstio vlastitu diktaturu, koja se u mnogim aspektima čini krvavijom čak i od one koju su za vrijeme Hladnog rata u toj zemlji uspostavljale vojne hunte.
Prema prijedlogu spomenutog zakona, civili koji su se suprotstavili pokušaju puča u srpnju 2016. (uglavnom organizirani batinaši AKP-a) trebali bi dobiti amnestiju od progona zbog nasilja koje su izveli. No zakon zatim ide korak dalje i daje amnestiju svima koji se suprotstavljaju “terorističkim činovima”. S obzirom da se u toj zemlji kao “teroristički čin” mogu tretirati i npr. mirni prosvjedi, izdavanje novina, muzički koncerti, kazališne predstave, pisanje grafita ili lijepljenje plakata, očito je da stvarni cilj zakona nije zaštita sigurnosti građana, nego legalizacija stranačke parapolicije koja će bez ikakvog zakonskog nadzora provoditi red na ulicama.
To je, dakako, samo jedan od poteza kojim se Turska odlučnim koracima pretvara u zemlju otvorenog terora nad protivnicima svemoćnog predsjednika. Proces je sada toliko otvoren da se vlasti čak ni se pokušavaju pretvarati pred zapadnim “partnerima” da je riječ o promjenama u okviru formalne parlamentarne demokracije. Dapače, Erdoğan se više ne ustručava ni prijetiti ratom sa svojim NATO-saveznicima. Sve to, međutim, nije spriječilo države poput Hrvatske i Srbije da intenzivno surađuju s Erdoğanom i čak mu izručuju nesretnike koji su uspjeli pobjeći iz zemlje, samo da bi bili uhapšeni na području Zapadnog Balkana.
Njima prijete šokantne kazne za političke “prijestupe” u procesima koji nikako neće biti pravedni. Uostalom, prema novom zakonu, čak i ako im ništa ne uspiju dokazati, turske vlasti sada mogu poslati svoje batinaše da ih linčuju.