Novinarska ekipa Provjerenog, informativnog magazina koji se emitira na jednoj hrvatskoj privatnoj televiziji, u prošlotjednom izdanju izvijestila je o svojim uspjesima u razotkrivanju “razmetljivih” primatelja socijalne pomoći, koje su još prošle jeseni lovili po međimurskim kockarnicama i automat-klubovima. Na taj detektivski pothvat nagnale su ih pritužbe građana koje su pristizale na njihovu mail adresu i svjedočanstva o “javnoj tajni” grada Čakovca, odnosno o Romima koji neprimjereno troše socijalnu pomoć. Iako je problem predstavljen kao izraz frustracija “poštenih poreznih obveznika” kojima je dosta financiranja porocima sklone socijale, dio mailova, koje se moglo se pročitati s televizijskih ekrana, sadrži uvredljiv jezik, no na to nitko nije obratio pozornost. Priče su odjeknule i natjerale nadležne da poduzmu nešto. Kako su se pohvalili u Provjerenom: “S razmišljanja se u ovom slučaju prešlo na djelovanje”.
Vijeće za prevenciju Međimurske županije donijelo je dugoočekivani Akcijski plan za provođenje mjera iz Nacionalne strategije za uključivanje Roma za razdoblje od 2018. do 2020. U njemu su predložene jače kontrole nenamjenskog trošenja socijalne pomoći, a to znači da će u dogovoru s policijom Centar za socijalnu skrb Čakovec dobivati podatke o osobama zatečenima u kockarnicama i automat-klubovima i provjeravati jesu li te osobe korisnici zajamčene minimalne naknade. No i ranije, kada se Provjereno tek počelo baviti ovom temom, poziv na cinkarenje dobili su i obični građani: “Svaki građanin, vi ili ja, ako imam takvih saznanja onda sam dužna to dojaviti nadležnom centru za socijalnu skrb ili nama ovdje u ministarstvu. A mi postupamo prema prigovorima građana”, rekla je službenica iz Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.
Egzistencija na kocki
Čini se da su u tome svemu najmanje odjeknule riječi onih kojih se ove odluke direktno tiču. Predsjednica Saveza Roma RH upozorila je da prije svega treba potražiti uzroke problema. Igre na sreću prisutne su “tamo gdje je siromaštvo, tamo gdje je siromašna sredina, a to je romska zajednica”. Pored toga što je kockanje rijedak luksuz pristupačan sirotinji, ono je mnogima od njih (koji su bez zemlje i imovine, obrazovanja, stručnih kvalifikacija, kulturnog i jezičnog kapitala) jedina nada za izlazak iz siromaštva. Među korisnicima socijalne pomoći čak 82 posto čine upravo pripadnici romske nacionalne manjine u Međimurju, no “priče o tome da velik broj Roma odlazi u kasina su pretjerivanje”, smatra predsjednik Mjesnog odbora u romskom naselju Parag i županijski vijećnik romske manjine. Naglašava i da, sukladno tome, većina Roma nema ništa protiv kontrole trošenja socijalne pomoći.
Ako se kao navodno ključni antagonizam postavi onaj između neodgovornih kockara i alkoholičara na socijalnoj pomoći te radišnih “poreznih obveznika”, ne iznenađuje da će, u kontekstu opće egzistencijalne nesigurnosti, mnogi prst uprijeti u još slabije od sebe, misleći da baš oni troše njihov teško zarađeni novac. Kad bi spomenuta emisija koja si laska da “ukazuje na realne probleme stvarnih ljudi u stvarnom životu” umjesto senzacionalističkog razotkrivanja prevaranata pokušala dotične probleme staviti u odgovarajući kontekst, možda bi i građani shvatili da lov na Rome zalutale u kockarnice neće u njihovim životima promijeniti ama baš ništa.