U Crnoj Gori je prošlog vikenda (na sv. Savu) donesena deklaracija opozicije o “pomirenju četnika i partizana”. Ideja se teško može nazvati originalnom, ali u svakom kontekstu dobiva vlastite specifičnosti. Dokument predstavlja vrhunac višetjedne kampanje opozicionog političara Milana Kneževića da se jednim potezom izbriše crnogorska povijest i njezini konflikti. Jer, iako su četnici i partizani “najzvučnija imena”, intencija pomirenja se jednako tako odnosi i na “bjelaše i zelenaše” (pristalice i protivnike ujedinjenja sa Srbijom 1918.) te “golootočane i pravolinijaše” (frakcije KPJ 1948.).
Deklaracija se promovira kao čin “okretanja budućnosti” i to kopanjem po prošlosti, a sve s ciljem ujedinjenja u multinacionalnoj zemlji. No motivi Kneževića ipak se čine puno prozaičnijima: on je naime predsjednik Demokratske narodne partije (DNP), koja je nastala odvajanjem od Socijalističke narodne partije (SNP), koja je pak nastala odvajanjem od Demokratske partije socijalista (DPS), formalne sljednice Saveza komunista Crne Gore. Istodobno, DNP je već godinama dio opozicijske koalicije zajedno sa strankom četničkog vojvode Andrije Mandića i drugim “prosrpskim strankama” koje partizanima i komunistima prigovaraju “izdvajanje” CG iz sastava Srbije.
Falsifikatori s obje strane
Vladajući DPS već godinama uspješno vlada iskorištavajući podjele između “proruskih” i “proeuropskih” stranaka opozicije. Tako ni potpisivanje ovog skandaloznog dokumenta nije prošlo bez ciničnog komentara iz DPS-a kako se ne mogu miriti fašisti i antifašisti. Jer Deklaracija doista eksplicitno izjednačava dva inače potpuno suprotna pokreta te ih naziva “braniteljima države od okupatora”. U isti mah dok kritizira DPS zbog pretvaranja partizana u zagovornike NATO-pakta i neoliberalizma, opozicija zločinački kolaboracionistički četnički pokret pokušava pretvoriti u borce protiv fašizma.
S obzirom na falsifikate s obje strane, rješenje za političku slijepu ulicu u kojoj se našla Crna Gora stiješnjena između korumpiranog DPS-a i četničke opozicije očito nije u zamućivanju prošlih podjela. Dapače, problem je upravo u tome što u moru retrogradnih i kolaboracionističkih snaga nema baš nitko tko bi im, poput svojedobno partizana, suprotstavio demokratsku, multinacionalnu i socijalnu platformu.