Više je načina kojima se može napraviti iskorak na tržištu: rast produktivnosti, državni protekcionizam, inovativni proizvodi, povoljnije kamate, američki topovi, jeftinija radna snaga, raspad komunizma, pravovremena investicija… Neki su “čišći”, neki “prljaviji”, a neki su naprosto tragikomični. S tim da tragična dimenzija prevladava.
A takav je onaj slovenske kompanije Minis. Radilo se o razmjerno maloj kompaniji koja se bavila izgradnjom žica i žičanih ograda, a najveći klijent joj je bio ljubljanski zoološki vrt. S obzirom na to da potražnja za proizvodima iz tog smjera i nije isuviše elastična, nije baš bilo puno prostora za tržišni iskorak. Osim ako se tržišne, pardon, društvene okolnosti ne promijene toliko da žičane ograde postanu potrebne za zadržavanje ljudi, a ne životinja.
Ksenofobija kao izvor akumulacije kapitala
A to se, na sreću Minisove bilance, dogodilo u vrijeme tzv. izbjegličke krize. Uslijed potpunog kolapsa prihvata izbjeglica na evropskom nivou, slovenska je vlada posegnula za sitnom ksenofobnom računicom: odlučila je postaviti žičanu ogradu na granici s Hrvatskom. Ta je računica pretpostavljala izdatak od devet milijuna eura javnog novca. Toliko je sredstava, naime, sjelo na račun do tada male kompanije Minis koja je postavila žicu na granicu.
Ipak, kao i u slučaju zoološkog vrta, ni u žicama za ljude nije bilo više prostora za daljnji tržišni iskorak: istočne granice Slovenije su iscrpljene, a i Europska unija je “autsorsala” tretman izbjeglica na tursku vlast i libijske trgovce ljudima. No, akumuliralo se u tom jednokratnom poslu dovoljno sredstava da bi se mogao promijeniti core business. Dakle, Minis se prebacio na nekretnine: izgradnju i prodaju. Sad preostaje da vidimo dokle će ih poduzetnička vizija dovesti.
A do tada, teško da možemo pronaći ilustrativniju priču o stanju suvremenog svijeta od putanje te male slovenske kompanije: novcem zarađenim sprječavanjem prolaska ljudi koji napuštaju svoje razrušene kuće i stanove pokreće se biznis izgradnje novih kuća i stanova. Koje i dalje “štiti” ta ista žičana ograda.