Rumunjski građani posljednji su put izišli na izbore u decembru 2016. godine, ipak, to nije spriječilo ovu zemlju da u roku od godinu dana promijeni čak tri premijera. Početkom posljednjeg tjedna januara Rumunjska je dobila prvu ženu na poziciji premijera. Nova šefica vlade je Viorica Dancila, također iz stranke socijaldemokrata, kao i prethodna dva ovogodišnja premijera.
Dancila je kritičarima koji su komentirali manjak iskustva i vještina nje i nekih novih ministara odgovorila obećanjem povećanja plaća bez novih povećanja poreza. No, ne radi se o novom, već o ispunjenu starog obećanja – danoga sindikatima prije posljednjih izbora, a s ciljem kupovanja socijalnog mira usred vala sindikalnih štrajkova. S obzirom na to da su sindikati organizirali prosvjede tokom predizborne kampanje stvarajući time nelagodu kandidatima, i pozicija i opozicija pristali na prosvjedne zahtjeve sindikata, no bez roka ispunjenja.
Usred brojnih problema socijaldemokrata i očito nestabilnoj vladi, a usprkos suprotnim tvrdnjama, očito je da je trenutak ispunjenja sindikalnih obećanja kupovanje socijalnog mira usred sve češćih i sve brojnijih prosvjeda u Rumunjskoj, i sve različitijih profila prosvjednika: od radnika poput vozača kamiona i dječjih radnika, preko liječnika i medicinskih sestara, pa građana protiv porezne reforme i reforme sudstva, zatim seksualnih manjina ali i religioznih konzervativaca, pa do etničkih manjina, željezničara i radnika bijelih ovratnika, u Rumunjskoj prosvjeduju svi. Prosvjeduje se i protiv novih kapitalnih rudarskih investicija i protiv previsokih stanarina i korupcije, i protiv kredita u švicarcima. Prosvjeduju zaista svi od studenata do penzionera.
No, posljednji val štrajkova započeo je u uobičajenoj fokalnoj rumunjskoj točki: tajnim službama. Antikorupcijske ovlasti koje su dobile antikorupcijske organizacije počele su buditi sumnju u korištenje ovog političkog instrumenta za političke obračune. Što je počelo padom bivšeg premijera Victora Ponte, nastavlja se unutarstranačkim preslagivanjem socijaldemokrata koji toliko dominiraju rumunjskom parlamentarnom politikom da jednostavno mogu zadržati demokratski legitimitet i istovremeno u godinu dana promijeniti tri premijera, miješati, smjenjivati pa ponovno imenovati njihove kabinete, i ostati na vlasti usprkos prosvjednoj godini. I uz sve to ne samo zadržati postojeće koalicijske partnere već i utišati glasove oporbe kojima kao jedini prigovor ostaje “sumnja u nove strategije vlade” i “sumnja u vještine i znanja novog kabineta”.
Tek u ovom kontekstu pokazuje nam se raspon cinizma nove premijerke, kada kaže kako će “upravljati zemljom na ponos i poštovanje svih Rumunja”.