Nikad simpatičnija, Željka Markić prešla je nacionalne granice u videu namijenjenom rumunjskom konzervativnom tržištu u kojem se obraća tamošnjim političarima objašnjavajući im kako je 3 milijuna njihovih građana dalo svoj potpis za referendum o definiciji braka kao zajednice muškarca i žene. Inicijativu je, kao “kredibilna” stručnjakinja za povijest društvenih pokreta u Rumunjskoj, zapečatila konstatacijom kako se radi o “najsnažnijem građanskom pokretu u Rumunjskoj od uvođenja demokracije”. Ako ste pratili rumunjske teme na Biltenu, onda ste upućeni u stanje stvari, pa tako znate da je socijaldemokracija, iako konzervativna, u zemlji od 20 milijuna stanovnika trenutno toliko snažna da socijaldemokrati mogu bez problema u godinu dana promijeniti tri premijera iz svojih redova bez izbora, bez gubljenja koalicijskih partnera, bez većih disbalansa u parlamentarnoj politici, i sve to usprkos godini ispunjenoj prosvjedima.
U videu Markić izvodi možda dosad najveću logičku vratolomiju, no ovaj put s poraznim rezultatom. Ako je video imao za cilj utjerati strah u kosti stanovnicima Rumunjske, Markić je, nadajmo se, uspjela samo suprotno. Kao prvo, demonstrirala je gotovo apsolutnu neinformiranost, dajući rumunskim građanima prividni izbor između dvaju lažnih izbora. Kazala je kako rumunjski političari moraju građanima omogućiti referendumsko glasanje o braku kao zajednici muškarca i žene jer ako to ne učine zemlju vode u smjeru Čaušeskoga (Ceauşescu), između ostalog, poznatog po svom progonu homoseksualaca i konzervativnom odnosu prema ženskim seksualnim slobodama. No, kako je Faktografova Ana Benačić već secirala ovaj aspekt Markićkinog pohoda na Rumunjsku ovdje ćemo samo ponoviti zaključak njezinog sugovornika i stručnjaka na temu, Franka Dote: “[Markić] je potpuno u pravu: on je bio grozan diktator i definitivno netko tko je radio protiv naroda. No, kada se pogleda konkretno što je radio – otvara se druga priča, pogotovo oko obiteljskih i seksualnih politika. Zato, ako Rumunji zaista žele biti protiv njegovih politika, kao što sugerira Markić, onda bi morali biti i protiv inicijative koju Markić zagovara”.
Emotivne manipulacije i neistiniti promotivni materijali
No, kao drugo, ovaj besmisleni video otkriva snagu i moć obilatog financiranja: u slučaju konzervativaca povezanih s Crkvom, čini se kako uopće nije bitno govoriti istinu baziranu u povijesnim ili statističkim faktima. Suvremene konzervativne istine kroje se prema aktualnim potrebama, i dokle god se sve to može skupo producirati, i besprijekorno medijski upakirati, stvara se iluzija demokratičnosti. A ta je iluzija snažne desnice, zapravo maksimalno rastegnute, popraćena panikom, još uvijek liberalnih, mejnstrim medija. Prosvjedi poput Hoda za život u Hrvatskoj zapravo su imali najveći mogući doseg – organizirani i plaćani prijevoz autobusima, dovoljne količine tekućine, profesionalne prosvjedne rekvizite, profesionalno odjevene redare u odjeću osmišljenu posebno za tu priliku itd… S druge strane stoje sekularni prosvjedi često reaktivno organizirani u posljednji čas, s minimalnim mogućnostima (najveća izdvajanja su vjerojatno zviždaljke, ostalo organizacije uglavnom međusobno posuđuju), ali obično posjećeniji i veći od desničarskih prosvjeda. Kao što smo već isticali, desničarski su prosvjedi znatno medijski popraćeniji od ljevičarskih, ipak to ne znači da su desničarski projekti uspješniji, oni su jednostavno financijski znatno bogatiji.
Nataložilo se materijala za analizu strategija i taktika djelovanja Željke Markić i udruge U ime obitelji, te su nakon nekoliko godina pristajanja na talačku situaciju u zemlji ostatci javnog znanstvenog sektora počeli “obavljati svoj posao”. Tako su znanstvenici s Pravnog fakulteta u Zagrebu Antonija Petričušić, Mateja Čehulić i Dario Čepo analizirali mehanizme stjecanja političke moći iskorištavanjem strukturnih situacija, te su zaključili kako su desničarske organizacije uspješno iskoristile spornu legislativnu promjenu zakona o referendumu koji je omogućio promjene Ustava s manje od polovinom građana izišlih na glasanje. Negativan ishod referenduma o braku u Hrvatskoj, koji je tu pravnu instituciju definirao mogućom samo između muškarca i žene, svjedoči tako o neodgovornom političkom ponašanju ranijih garnirutra. Drugi aspekt uspješnosti UIO je duboko nepovjerenje društva u parlamentarnu politiku, zatim ekonomska kriza i u konačnici, lažni i manipulativni promotivni materijali, baš poput videa s početka priče, te igranje na emotivne dimenzije društvenih vrijednosti kao kompenzaciji za znanstvenu diskreditiranost onoga što se željelo promovirati (npr. propast tradicionalne obitelji).
Zaokružimo, dok desničari u svojim inicijativama i prosvjedima uspješno mobiliziraju sve svoje snage jer ih mogu platiti, projekti ljevice u pravilu ovise o entuzijazmu, osobnim i političkim uvjerenjima aktivista, volontiranju i visokom stupnju samoeksploatacije. Onaj jedan put kad su u Hrvatskoj postojali nekakvi resursi za kvalitetnije financiranje i organizaciju prosvjeda, dakako uz pomoć sindikata, uspjelo se spriječiti privatizaciju auto-cesta, a prije toga, promjene zakona o radu. Stvar je stoga jasna, UIO i Željka Markić uspješni su iz istih razloga zbog kojih je ljevica relativno neuspješna: dok desničari imaju snažnu medijsku pokrivenost, ljevičari se za nju neprestano moraju sami boriti. Dok desničari imaju obilato financiranje, radni vijek lijevih aktivista traje onoliko dugo koliko im osobne materijalne prilike to dopuštaju. Stoga nas ne treba čuditi nezainteresiranost Željke Markić za povijesne činjenice, skupa produkcija ionako pretvara laži u istine.