Nedavno pokrenuta kampanja za spas bugarskog nacionalnog parka Pirina postala je svjetski poznata zahvaljujući brojnim protestima u Bugarskoj i angažmanu međunarodnih ekoloških organizacija. Istovremeno, bugarska politička i biznis elita vodi žestoku protukampanju protiv aktivista i boreći se za vlastitu viziju “javnog dobra”.
Početak nove godine i početak bugarskog predsjedanja Vijećem EU-a pamtit će se, između ostalog, po protestima za zaštitu okoliša, koji traju više od mjesec dana. Prosvjednici se protive odluci bugarske vlade kojom je dozvoljeno drastično proširenje ski-centra Bansko u Nacionalnom parku Pirin, koji se nalazi na UNESCO-voj listi svjetske baštine i kojega štite i nacionalni i europski zakoni. Eko-kampanje uspjele su privući pozornost međunarodne javnosti, pa su o tome izvještavali mediji poput Al Jazeere, Guardiana, ili Independenta. Iako je većina te pažnje bila usmjerena prema korupciji, trebalo bi naglasiti da je ono na što ovaj slučaj upućuje zabrinjavajuće čvrst savez ekstremne desnice, offshore kapitala, banaka i turističkog sektora.
Tijekom posljednje sjednice vlade prošle godine, 28. decembra, usvojene su dopune postojećeg plana upravljanja Nacionalnim parkom Pirin. Tom je izmjenom odobrena gradnja skijaških objekata na čak 48% površine parka, što će ugroziti netaknutu prirodu i bio-raznolikost njegovog ekosustava. Offshore kompanija Yulen, koja ima koncesiju na park, imat će pravo da započne gradnju, iako ugovor o koncesiji nije revidiran.
Otvaranje novih radnih mjesta poslužilo je kao reklama za proširenje skijaškog centra, no istovremeno turistički sektor nudi notorno loše uvjete rada. Ovogodišnja skijaška sezona počela je s radničkim protestima zbog niskih plaća i neplaćenih prekovremenih. U regiji gdje se nalazi ski-centar Bansko, prosječna je plaća u privatnom sektoru oko 330 eura, ili 35% ispod prosjeka (500 eura), u koji su uračunate i visoke menadžerske plaće. Situacija s niskim primanjima privremenih radnika još je gora. Poslodavci često uplaćuju doprinose za socijalno osiguranje na sume koje su manje od stvarne zarade zaposlenih. To tako ispadne i kada im se ne isplati minimalna plaća od 250 eura. No, čak i prosječna plaća, tih 330 eura, jedva da je dovoljna za obiteljski vikend na ovakvoj lokaciji, gdje dvodnevna obiteljska ulaznica za žičaru iznosi preko 150 eura, da ne govorimo o smještaju i hrani, jer primjerice boca vode (0,5 L) košta dva eura. Nije čudo da u Bugarskoj samo 28% stanovnika odlazi na turistička putovanja. Gora od Bugarske je samo Rumunjska, gdje taj postotak iznosi 26%, a europski je prosjek 60%.
“Zeleni” su protiv razvoja
Vlada je novi plan upravljanja nacionalnim parkom branila tvrdnjom da samo pokušava regulirati izgradnju još jedne žičare iz Banskog do skijaških staza u planini. Također, izjavili su da je praktički nemoguće izgraditi više od 48% parka. Dakle, prema njima, ne stoji argument prema kojemu se ovime Yulenu dozvoljava upravo takva gradnja. No promjene plana došle su nakon kampanje koju je ta firma vodila, tijekom koje je lansirala fotografije dugih redova ljudi koji čekaju žičaru, kako bi se pokazalo da je i druga neophodna, jer gosti na ovu navodno čekaju četiri sata. No kritičari tog projekta čak špekuliraju da je sam koncesionar usporio lift kako bi se ti redovi stvarali i bili dobar materijal za kampanju.
Prema izvještajima koncesionara, u posljednje tri godine skijašku zonu dnevno posjeti oko 3.600 skijaša, a tehnički su kapaciteti lifta 2.000 ljudi po jednom satu. To znači da je praktički nemoguće da se stvore redovi u kojima se čeka četiri sata. Ili Yulen možda umanjuje službeni broj posjetitelja kako bi platio manji porez i koncesionarske naknade. Slično tome, investitor prijavljuje niže prihode, dok cijene njegovih usluga rastu. Obje ove činjenice, naravno, vlasti nikada nisu prepoznale kao problem. Štoviše, kompanija nikada nije službeno uručila prijedlog za izradu nove žičare Ministarstvu okoliša. Kad su na tu nepravilnost ukazali aktivisti, Yulen je odjednom na svojim web-stranicama objavio projekt no to ne mijenja činjenicu da pravna procedura nije poštivana. K tome, u novom planu upravljanja nacionalnim parkom vlada nije precizirala da je predviđena isključivo gradnja nove žičare, već je premijer rekao da on osobno jamči da će biti upravo tako.
Prosvjednici su potaknuli propitivanje transparentnosti vlasništva nad Yulenom, službeno registriranom u offshore centru s nepoznatim ciparskim građaninom kao vlasnikom. Ipak, brojni dokumenti koji su procurili pokazuju da je Yulen povezan s bugarskim poduzetnikom Cekom Minevim, koji je na čelu Bugarske skijaške federacije. Minev je glavni dioničar bugarske Prve investicijske banke (PIB), i investitor u drugim skijaškim centrima. Prije ekonomske krize 2008. cijena stanova u Banskom dosegla je 1.300 eura po kvadratnom metru, ali nakon puknuća nekretninskog mjehura dramatično je pala na 350 eura, jer su se strane investicije povukle. PIB je ključni ulagač u nekretninskom sektoru u Banskom, a sada pokušava potaknuti stvaranje novog mjehura, kako bi se oporavio od gubitaka koji su nastali nakon što su mnogi stambeni objekti koje drži u svojim rukama ostali prazni.
Činjenica da postoji tolika koncentracija ekonomske moći u jednoj osobi, navodi mnoge da taj problem svedu na problem individualne korupcije u Bugarskoj, a da to ne vide kao endemsku privatizaciju dobara, koja prevladava u neoliberalnom kapitalizmu posvuda. Nadalje, nakon što su prosvjedi doveli slučaj do suda, Udruženi bugarski poslodavci, u znak podrške Yulenu, obratili su se “institucijama kojima je po ustavu povjereno upravljanje državom” i pozvali ih da ih zaštite od aktivista za zaštitu okoliša. Tvrde da je riječ o “zelenom reketarenju” i žale se da su ucijenjeni s obzirom da svatko može propitivati legalnost njihovih investicija. Biznismeni su pozvali vladu da sastavi listu “legitimnih” zelenih nevladinih organizacija (NGO), a da sve ostale isključe kako ekonomski rast ne bi bio kočen zbog napornih legalističkih zavrzlama.
Široka koalicija u obranu Yulena
Ovaj sukob nije nov, već traje preko 15 godina, a gotovo sve dosadašnje bugarske vlade nastojale su udovoljiti Yulenovim poslovnim interesima. Sadašnji i bivši ministri okoliša, potpredsjednik vlade iz krajnje desne Patriotske fronte (PF) te bivši predsjednik Rosen Plevneliev, ove su se godine zajednički potrudili obraniti novi plan, odnosno investitora. Ta široka koalicija u obranu Yulena je zaprepašćujuća, s obzirom na to da je firma odgovorna za nezakonitu gradnju oko skijaške zone Bansko. Bugarski je državni ured za reviziju 2013. objavio rezultate revizije i prigovorio ministrima okoliša zbog nedostatka djelovanja i sankcija za vrijeme desetogodišnje Yulenove koncesije. Inspekcije su također kritizirale vladu zbog nedostatka ikakvih odredaba o sankcijama za koncesionare u slučaju sustavnog nemara i za nejasno određivanje teritorija koncesioniranog područja.
Domaće i međunarodne institucije inzistirale su na strožim regulacijama investitorskih aktivnosti na tom području. UNESCO je 2010. skijaške zone u blizini Banskog i Dobriništa isključio s popisa svjetske baštine zbog štete koju se pripisuje koncesionaru, kao što je uništavanje 160 hektara zaštićene, stoljećima stare šume. UNESCO-va kazna, međutim, nije obeshrabrila bugarske vlasti. Naprotiv, 2015. godine ministar sporta i ministar turizma u drugoj GERB-ovoj vladi preklinjali su organizaciju da s prostora svjetske baštine isključi što više teritorija kako bi mogli dalje na tom terenu “razvijati skijaški turizam”.
Vladina podrška investitorima bila je popraćena velikom medijskom kampanjom protiv zelenih NGO-a, posebno zajedljivom pred kraj prošle godine. U tabloidnim, a čak i u nekim “uglednim” medijima, njih se nazivalo “zelenim hobotnicama”, okrivljavalo ih se za blokiranje ekonomskog razvoja i optuživalo da su plaćenici zlih švicarskih i austrijskih agenata. PF koja je trenutno u koaliciji sa strankom desnog centra GERB-om, posebno je agresivna u svom stavu prema zaštitnicima okoliša, za razliku od GERB-a, koji u ovom slučaju pokušava biti što manje vidljiv. Neno Dimov, poznati negator klimatskih promjena, libertarijanac i ministar okoliša iz PF-ovih redova, bio je glavni u formiranju vladine reakcije. Valeri Simeonov, zamjenik premijera, također iz PF-a konstantno i agresivno vrijeđa eko-aktiviste. A Simeonov nije samo političar, već posjeduje i hotele te kabelsku TV postaju.
“Novi” saveznici kapitala
#SavePirin kampanja privukla je međunarodne ekološke organizacije kao što je World Wildlife Fund i Friends of the Earth. Također podržava ju njemačka političarka i zastupnica Europskog parlamenta i članica Europske stranke zelenih (EGP) Ska Keller. Ona je sudjelovala u protestima i dala je nekoliko izjava protiv vladinih odluka o proširenju skijališta na nacionalni park. To je razljutilo spomenutog Valerija Simeonova koji je zatražio da ju se deportira u Tursku i da ju se proglasi “nepoželjnom” (persona non grata). Njegova je izjava bila prepuna uvreda kao što su “zelena džihadistkinja”, “sumanuta osoba”, uz druge cinične kvalifikacije koje nisu prevodljive. Vlada se službeno distancirala od njegove izjave i tretirala to kao izdvojenu izjavu njegove stranke.
Što je zanimljivo, opozicija je također sudionik anti-zelene kampanje u korist Yulena. Zastupnik glavne opozicijske stranke, Bugarske socijalističke stranke, Alexander Simov, koji se inače pretvara da stoji ljevije od većine iz svoje stranke, pisao je teorije zavjere protiv eko-aktivista u provladinim tabloidima. Optužuje zelene NGO-e da su strane marionete, da uzimaju desetke milijuna eura da blokiraju ekonomski razvoj. Uz to je tražio deregulaciju skijališta i isključivanje zaštitnika okoliša iz rasprava o razvoju nacionalnih parkova.
Evidentno, sve su političke elite podržale razvoj turističke industrije na štetu nacionalnih parkova i bioraznolikosti, kao i iskorištavanje prekarnih i potplaćenih radnika za unosan posao ekonomskih elita. Ono što je sada novost je to da je krajnja desnica postala najglasniji čuvar prljavog saveza turističke industrije, offshore kapitala i kratkoročnih financijskih investicija u poslovanju s nekretninama.
S engleskog prevela Anja Vladisavljević