Bez političke stabilnosti nema ekonomskog rasta – upozorenje je kojeg smo se itekako naslušali proteklih nekoliko godina. Pribjegavaju mu i ozbiljni političari i trezveni analitičari. A doseg mu je i nacionalni i europski. Podlogu uvjerljivosti takvog upozorenja čini opreznost investitora: ako je situacija u zemlji nestabilna, nećemo ulagati. Iako nam dovoljno o stabilnosti i demokraciji govori to da o ključnim investicijskim, a samim tim i društvenim pitanjima, odluke donosi šačica investitora, elementarna logika ovog upozorenja ne uspijeva se održati niti na površnom empirijskom nivou.
Naime, pogledajmo situaciju u Rumunjskoj. Jučer je tamošnji Nacionalni institut za statistiku objavio podatke o ekonomskom rastu u 2017. godinu. Ne samo da je europski rekorder, Rumunjska je uspjela nadmašiti i Kinu. Dok je kineski BDP u protekloj godini rastao za 6,5%, onaj Rumunjski je dosegnuo rast od 7%. A da se vratimo na kontekst političke stabilnosti: sve se to dogodilo u periodu u kojem su se promijenila čak tri sastava vlade od izbora u prosincu 2016. godine pa do početka 2018. Uz same promjene na “dvoru”, političku stvarnost su u tom periodu obilježili i kontinuirani i masovni protesti protiv korupcije.
Dakle, ekonomija je rasla daleko od okružja navodno nužne političke stabilnosti. No to ne znači da je rasla na stabilnim temeljima. Kako ističu brojni analitičari, rast je u prvom redu zasnovan na potrošnji. Vlada je početkom prošle godine povisila plaće u javnom sektoru, ali i pristupila “fiskalnoj relaksaciji”: smanjena je većina ključnih poreznih stopa. Takvi su potezi doveli do privremenog rekordnog rasta, ali i pridonijeli novim neravnotežama. Povećanje potražnje nije potaknulo domaću proizvodnju već je utjecalo na porast uvoza čime je izraženo skočio trgovački deficit.
Također, “fiskalna relaksacija” je ugrozila prihodovnu stranu proračuna, tako da rastu proračunski deficit i javni dug. Naravno da u takvoj fiskalnoj situaciji potpuno izostaju nužne javne investicije, pogotovo infrastrukturne. A nisu se baš niti privatne investicije toliko iskazale. Prognoze rasta za ovu godinu kreću se oko 4%, dok su dugoročne prilično neizvjesne. A neizvjesni su i potezi vlade koja će morati barem pokušati prevenirati posljedice neizbježnog pada. Zasad su se sjetili prebacivanja tereta doprinosa s poslodavaca na radnike. Osim snižavanja standarda, time zapravo samo koče potrošnju kao dosadašnju polugu rasta.