Radi se o nečemu u što nikoga ne treba posebno uvjeravati: Hrvatska je duboko obilježena regionalnim nejednakostima i neujednačenim razvojem. I nema tu ništa posebno čudno. Većina je zemalja, zbog niza okolnosti, podijeljena na manje i više razvijene dijelove. Također, odavno su poznati mehanizmi kojima se ta nejednakost može barem donekle ublažiti: od izravnih fiskalnih transfera preko infrastrukturnih zahvata do poticaja investiranju. A nije nimalo neobično ni da se te regionalne razlike prevedu u političke konflikte.
Što se tiče Hrvatske, politički konflikti na tom tragu su prilično anestezirani, a mehanizmi ublažavanja razlika gotovo pa kozmetički. A od samih podataka zabilježimo samo one najnovije. Prema jučer objavljenim podacima samo su četiri županije i Grad Zagreb uspjeli u 2015. godini dohvatiti razinu BDP-a iz pretkrizne 2008. godine. Županije posrijedi su Istarska, Međimurska, Dubrovačko-neretvanska i Zagrebačka. Na dnu ljestvice se nalaze Virovitičko-podravska županija s 20% zaostatka za 2008-om te očekivano Ličko-senjska i Vukovarsko-srijemska s tek nešto nižim postotkom.
Diskriminirana sitna buržoazija
Dakle, kao što smo napomenuli, ovakvi se raskoraci uglavnom ne prevode u politički problem. Prvi razlog je i više nego očit: nema puno prostora za antagonizam koji bi ugrožavao jedinstvo nacije. Pored toga, vlast u slabije razvijenim krajevima mahom obnaša HDZ. I dok se urbane elite zgražaju nad zaostalim seljacima koji i dalje glasuju za HDZ iako im je kraj ekonomski devastiran, odnos je ponešto drukčiji. Oni glasaju za HDZ jer su, zbog mizerne ekonomske aktivnosti, glasanje i članstvo u stranci gotovo pa jedini jamci bilo kakvog zaposlenja.
A kad se jave, makar i skromni, pokušaji podizanja te ekonomske aktivnosti državnim intervencijama, “naljute” se oni iz bogatijih dijelova zemlje. Tako su IDS i HNS, politički predstavnici sitne buržoazije sjeverne i zapadne Hrvatske, početkom ovog mjeseca u Saboru proglasili prijedlog zakona o poticanju ulaganja – diskriminatornim. Naime, prijedlog zakona pretpostavlja da se mjera izrazito povoljnog davanja državne imovine u zakup poduzetnicima odnosi samo na potpomognuta područja. Dakle, poduzetnici u Međimurju ili Istri ne mogu dobiti takve povlastice, a oni u istočnoj Slavoniji mogu. Neviđeno!
I otprilike, osim domoljubne patetike, reportaža sa slavonskih kolodvora i Predsjedničinog “seljenja” ureda, to je sve što možemo čuti o regionalnim nejednakostima u hrvatskom političkom prostoru. Tužnije je možda jedino to što danas više možemo čuti o navodno nejednakom položaju Hrvatske u Jugoslaviji, nego o onome Slavonije u Hrvatskoj.