Prošlotjedna posjeta srpskog predsjednika Aleksandra Vučića Hrvatskoj razočarala je priličan dio ovdašnjeg desnog puka. Preciznije, razočarala ih je njihova omiljena predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. Naprosto im pomirljive poruke s Pantovčaka nisu sjele. No, ako ih je razočarala Predsjednica, mogli su ih obradovati, inače zakleti im neprijatelji, hrvatski liberalni mediji. Štoviše, korištene metode medijskog tretmana “srpskog pitanja” nisu opozvane niti Vučićevim odlaskom.
Podsjetimo se dvaju primjera iz prvog dana posjete. Redakcije nabrijane na breaking news i live praćenje Vučićevih aktivnosti jednostavno nisu mogli dočekati slijetanje aviona iz Beograda pa su javnost odmah ranom zorom počastili “skandalom”. Gotovo da nije bilo relevantnijeg medija bez naslova tog jutra: srpske zastave vijore usred Zagreba. Obična protokolarna scenografija poslužila je kao prigodan klikabilan naslov prije samih izjava glavnih aktera. A dimenzija nacionalističke histerije se tu našla valjda pukim slučajem “tržišnih prilika”.
Na kraju dana još jedan “šok”. Iz Vučićeva obraćanja srpskoj zajednici u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski doslovno su svi mejnstrim mediji izvukli jedan moment: Vučić prozvao Milorada Pupovca zašto je glasao za zakon o braniteljima. Na takav tip opreme su se odvažili premda su sami u vijesti prenijeli točno ono što je Vučić rekao, a to je bilo upravo suprotno. Srpski predsjednik je spomenuo da je više puta htio postaviti Pupovcu to pitanje, ali da je odustao jer razumije u kakvoj se situaciji nalazi.
Tržište nas natjeralo
Oprema je još jednom poslužila pumpanju nacionalističke histerije: Pupovac je Vučićeva marioneta, Srbima u Hrvatskoj upravlja Beograd, a svi znamo kako to završava. No, kao što smo napomenuli, na tome nije završilo. Većina je medija, predvođena Jutarnjim listom, prekjučer prenijela vijest o zahtjevima srpske manjine prema hrvatskoj Vladi. A ti su zahtjevi tako predstavljeni kao da srpska manjina zahtijeva ponovnu uspostavu SAO Krajine, samo ne, očito, vojnim putem, već svojevrsnom – mirnom dezintegracijom.
Srpsko narodno vijeće (SNV) i Zajednica vijeća općina odmah su demantirali medijske napise upozorivši da se zahtijeva isključivo poštivanje već donesenih odluka Vlade iz 1998. i Sabora iz 2010. godine. Također su u izjavi istaknuli i političku pogubnost takve medijske hajke. A ako nas je ova hajka ičemu naučila onda je to sljedeće: nema nikakve razlike između liberalnih “ozbiljnih” medija i notornog Velimira Bujanca na osnovu kojeg navodno iscrtavaju civilizacijske granice i skrbe o novinarskim standardima.
U trenutku kada Pantovčak počne slati pomirljive poruke, a desni medijski i braniteljski establišment koordinirano zašute, tu su navodni borci za “bolju Hrvatsku” da preuzmu ulogu širitelja mržnje. Slično kao i opozicijski političari koji nisu prestajali pričati o Vučićevoj radikalskoj prošlosti, a da pritom nisu nijednom spomenuli sve probleme koje njegova autoritarna politika proizvodi u Srbiji danas. Zato kad idući put u tim medijima naletite na zgražanje nad šovinizmom, nemojte im ništa vjerovati. Bez obzira na sve “prosvijetljene” kolumniste. I bez obzira na to što će reći: tržište nas natjeralo.