Kombinacija povoljnih uvjeta posljednjih je godina Srbiju pretvorila u najvećeg svjetskog izvoznika malina. No, daleko od toga da problema nema. Nakon nereguliranog rasta, pojavljuje se potreba za uspostavom sustava nadzora i kontrole kvalitete jer “samoregulacija” više koristi onima koji su manje zaslužni za proizvodnju ovog voća.
Nezadovoljstvo među srpskim malinarima zbog otkupne cijene proizvoda posljednjih se mjeseci sve više intenzivira. Stoga najavljuju radikalne proteste u Beogradu neposredno pred izbore 4. marta. Njihovi posljednji prosvjedi održani su 25. decembra prošle godine, također u Beogradu, no nisu doveli do rješenja problema otkupne cijene maline. Uzrok nezadovoljstva malinara je izrazito niska prošlogodišnja cijena u iznosu od 135 dinara po kilogramu koja je dovela u pitanje opstanak malinara. Prema njihovim riječima, “s tom cifrom se ne mogu pokriti ni troškovi proizvodnje”. Adresat zahtjeva je ministar poljoprivrede Branislav Nedimović koji situaciju tradicionalno objašnjava “stanjem na tržištu”, preciznije nego on, malinari kao glavni problem navode oligopol otkupljivača.
Proizvođači malina još su se ovog ljeta žalili kako otkupna cijena maline ne prati rast cijene izvoza proizvoda. Cijena otkupa varira ovisno o tome je li formirana prije ili poslije berbe, a sukladno ponudi i potražnji na tržištu. Zato se prije berbe formira okvirna cijena ili tzv. “akontna cijena”. Ovog ljeta, akontna cijena otkupa po kilogramu malina je iznosila od 120 do 160 dinara, pri čemu cijena troškova proizvodnje iznosi oko 140 dinara. U isto vrijeme, izvozna se cijena kretala od 2.1 do 3.8 eura, ovisno o kvaliteti i sorti maline. Da bi se bolje razumjelo kako funkcioniraju uslovi formiranja cijene otkupa maline, nužno je razjasniti pod kojim se uvjetima sklapaju poslovni ugovori između proizvođača i otkupljivača.
Problemi nastaju u vezi sa dugoročnim (tipskim) ugovorima o poslovnoj suradnji u proizvodnji i otkupu koje proizvođači zaključuju sa otkupljivačima početkom svake godine. Na osnovu ovih ugovora, veliki broj proizvođača od otkupljivača dobiva kemijske preparate i gnojiva koje ne isplaćuju u gotovom novcu, već vraćaju u malini u periodu otkupa. U momentu zaključenja ugovora, proizvođačima je poznata samo cijena repromaterijala, no ne i cijena po kojoj će prodavati malinu, za koju je u samom ugovoru navedeno da će biti “tržišna”. Samim tim, proizvođač nije siguran koliko će vrijediti njegov proizvod u momentu otkupa, odnosno koliko će zaista morati platiti kemijske preparate i gnojivo kada se formira akontna cijena. Zbog nedostatka vlastitih sredstava za pokrivanje troškova proizvodnje, veliki broj malinara sklapa ovu vrstu rizičnih ugovora koji ih a priori dovode u podređeni odnos spram otkupljivača.
Damping ili tržišni poremećaji?
Zbog pritiska malinara i optužbi da su otkupljivači, tzv. “hladnjačari” odgovorni za prošlogodišnju izrazito nisku otkupnu cijenu, ministarstvo poljoprivrede je zatražilo od Komisije za zaštitu konkurencije da sprovede analizu tržišta te da ustanovi da li je došlo do “tržišnih poremećaja”, odnosno, da li je niska otkupna cijena maline prošle godine, uzrokovana utjecajem otkupljivača na tržište. Neki podaci iz analize komisije zorno prikazuju kako prošlogodišnji otkup malina nije protekao bez tržišnih devijacija.
Na primjer, usporedba cijena otkupa i izvoza maline u 2016. i 2017. godini je veoma ilustrativna. Prema podacima ministarstva poljoprivrede Srbije, u 2016. godini, prosječna izvozna cijena maline je bila 2.57 eura po kilogramu, dok je prošle godine cijena pala za 15 posto, te je iznosila 2.18 eura za istu količinu. Kada računici pridodamo da se prosječna cijena otkupa u 2016. godini kretala oko 240 dinara po kilogramu, a u 2017. godini oko 135 dinara, otkriva se više nego očiti disbalans. U 2016. godini, razlika između izvozne i otkupne cijene je iznosila oko 60 dinara, dok je prošle godine ta razlika narasla dvostruko, te iznosila oko 122 dinara. Ova usporedba plastično pokazuje da su otkupljivači prošle godine dampingom cijena otkupa jednostavno sebi uzeli duplo veći profit. Međutim, Komisija za zaštitu konkurencije je hladno utvrdila da nije došlo do poremećaja na tržištu otkupa malina, iako podaci iz same analize, u najmanju ruku, izazivaju sumnju u to. Da problem ne leži u smanjenoj potražnji za malinama na globalnom tržištu koji bi mogao dovesti do smanjenja cijena malina, ukazuje podatak iz analize Komisije. Naime, izvoz malina realiziran u prvih deset mjeseci 2017. dostigao je cjelokupan iznos izvoza u 2016. godini. Drugim riječima, problem se može sumirati ovako. Pravila igre, odnosno raspodjelu “kolača”, određuje faktor koji ima bolju pregovaračku poziciju na tržištu.
O sumnjivoj vjerodostojnosti analize Komisije za zaštitu konkurencije navodi još jedan podatak iz same analize. Prema navodima društva “Altiva do.o.o” iz Beograda, koje je jedan od najvećih otkupljivača malina u Srbiji, razlika u otkupnoj i izvoznoj cijeni u 2017. godini rezultat je činjenice da se još uvijek isporučuju maline po ugovorima iz 2015. i 2016. godine. U odnosu na tada ugovorene izvozne cijene, razlika u izvoznoj cijeni za ugovore iz berbe 2017. godine ide i do 0.87 eura po kg. Međutim, prema podacima ministarstva poljoprivrede, razlika u izvoznoj cijeni u 2016. i 2017. godini je iznosila 0.40 eura. Dakle, evidentno je da razlika u izvoznoj cijeni u 2016. i 2017. godini nije razlog koji bi mogao opravdati razliku od 100 dinara u otkupnoj cijeni maline između prošle i pretprošle godine. Disonantni podaci ministarstva poljoprivrede, carinske uprave i otkupljivača ukazuju da tržište jest izloženo manipulacijama i špekulacijama, i to upravo najviše na štetu samih malinara.
Sustavi (ne)kontrole
Prema podacima carinske uprave Srbije, prošle godine uvezeno je 10.990 tona maline, odnosno duplo više nego 2016. godine. Najveći dio uvozne maline, većinom u smrznutom stanju (98%), dolazi iz BiH (75 %), dok ostatak dolazi iz Bugarske, Crne Gore itd. Prosječna uvozna cijena malina iz BiH prošle je godine iznosila 1.53 eura, ili 180 dinara po kilogramu, dok su lokalni otkupljivači u Bosni kilogram maline kupovali po cijeni od 1.9 do 2.1 konvertibilne marke, ili otprilike oko 120-140 dinara. Iako malinari u Srbiji vide uvoz malina iz BiH kao opasnost za srpsko malinarstvo, analiza Komisije za zaštitu konkurencije je ustanovila da uvoz malina iz BiH ne stvara toliko zasićenje na tržištu da bi on predstavljao opasnost po srpske proizvođače.
Međutim, ono što u cijelom slučaju izaziva dodatnu zabrinutost, je to što u tržišnoj utakmici nema adekvatnih sustava kontrole prilikom samog otkupa. Odsustvo klasiranja, kontrole kvaliteta i zdravstvene ispravnosti maline te kontrole procesa otkupa u pogledu isticanja uslova otkupa i roka isplate sistemske su rupe koje stvaraju probleme i proizvođačima i izvoznicima. Tako je u decembru prošle godine iz Mađarske vraćena cijela pošiljka malina iz Srbije zbog norovirusa. Nadalje, odsustvo klasiranja i kontrole kvalitete također su doveli do toga da je prošle godine vraćeno 24 pošiljke, ili 360 tona smrznutih malina zbog prekomjerne koncentracije pesticida u plodu te zbog miješanja različitih sorti malina koje variraju u kvaliteti.
Naime, u Srbiji ne postoje regulacije koje određuju koju količinu pesticida proizvođač može kupiti, a sukladno veličini zasađenog zemljišta. Tako istu količinu pesticida može kupiti proizvođač koji ima nasad od pola hektara i proizvođač sa 5 hektara nasada. Zbog pada proizvodnje sorti vilamet i miker koje prednjače u kvaliteti, miješale su se u pošiljkama sa sortama polana i polka, koje su slabije kvalitete i tako pomiješane su slane u inozemstvo. Ovi postupci narušili su imidž kvalitete srpske maline i stvorile dozu nepovjerenja kod stranih kupaca. Da bi se spriječili u budućnosti ovakvi slučajevi, prijeko je potrebno uvesti rigidan sustav kontrole u svim aspektima, od momenta branja pa do isporuke samog proizvoda. Bez kontrole i inspekcije, posljedice će snositi svi, od proizvođača do izvoznika, i na kraju same države koja riskira da jedan od najboljih srpskih izvoznih proizvoda, potencijalno doživi krah i time našteti srpskoj ekonomiji.
Strelovit rast izvoza i drugi problemi
Izvoz malina je u periodu od 2010. godine do 2017. godine narastao za 4.5 puta, dosegnuvši pritom vrhunac od 110.000 tona, čime je Srbija postala najveći izvoznik maline na svijetu. Zbog potražnje, dobre otkupne cijene i brzog povrata uloženih sredstava, nasadi malina posljednjih su nekoliko godina zasađuju se diljem Srbije. Malina je prozvana “crvenim zlatom” i mnogim obiteljima u ruralnim predjelima omogućila je solidan izvor prihoda. Zbog eksplozije na tržištu, uzgoj malina počeo se percipirati kao prilika za povratak ljudi na selo, što je stvorilo ideje revitalizacije srpskog sela uslijed konstantnog demografskog pada zbog loših socioekonomskih uvjeta u ruralnim sredinama.
Nakon svega navedenog, možemo se zapitati koja je uloga institucija, odnosno ministarstva poljoprivrede u slučaju problema malinara. Naime, malinari su tražili od ministra poljoprivrede, Branislava Nedimovića da se u dogovoru sa “hladnjačarima” odredi jedinstvena otkupna cijena po kilogramu malina, kako bi proizvođači već na početku godine imali informaciju o tome da li im se proizvodnja uopće isplati. Međutim, vapaji u pomoć pokazali su se pucnjem u prazno. Dobro uhodana neoliberalna logika o tome kako cijenu maline određuje tržište i kako ministarstvo ne može utjecati na to, još se jednom pokazala nepropusnom i otpornom na socijalna pitanja.
Malinari pritom primjećuju proturječja iste te logike, koja je s druge strane omogućila neometanu “kartelizaciju hladnjačara” što je proces dogovora između izrazito malog, oligopolnog, broja vlasnika hladnjača čije je udruživanje uzrokovalo nisku prošlogodišnju otkupnu cijenu. Pritom ističu da su vlasnici najvećih hladnjača tajkun poput Miroslava Miškovića čiji je odnos s državom nešto bolji nego onaj malinara. Kao logično rješenje za malinare čini se oformljivanje zadruge. Na to poziva i ministar regionalnog razvoja Milan Krkobabić s novim programom razvoja zadruga. Tako bi malinari posredstvom zadruga mogli izravno plasirati svoje proizvode i zaobići otkupljivače te shodno tome, i damping otkupne cijene maline. Jer, inače bi se “crveno zlato”, kako tepaju malini, ubuduće moglo pretvoriti u “plodove gnjeva”.