Prema planovima koje su posljednjih dana iznijeli njemačka kancelarka Angela Merkel i europski povjerenik za budžet Günther Oettinger, Unija bi uskoro trebala razraditi novi mehanizam kažnjavanja neposlušnih istočnih članica. Naime, u novi dogovor oko budžeta mogla bi se uključiti odredba prema kojoj se određena sredstva oduzimaju onim zemljama koje odbijaju prihvatiti plan o preuzimanju i raspoređivanju izbjeglica, što se dakako odnosi primarno na zemlje tzv. Višegradske skupine: Češku, Slovačku, Poljsku i Mađarsku. Posljednje prijetnje popraćene su standardnom njemačkom lekcijom o tome kako “solidarnost ne vrijedi samo u jednom smjeru”. No taj stav pokazuje vrlo duboko međusobno nerazumijevanje Istoka i Zapada, koje se ne tiče samo izbjeglica.
Kako upozoravaju vlade Mađarske i Poljske – koje Njemačka inače sasvim opravdano optužuje za kršenje demokratskih standarda i državno organiziranu ksenofobiju – budžetska sredstva EU nisu nikakva “nagrada” za dobro ponašanje. Prema riječima bivšeg poljskog ministra vanjskih poslova Witolda Waszczykowskog, sredstva koja iz zajedničke kase odlaze u Poljsku zapravo su kompenzacija za zajedničko tržište. S obzirom na to da sloboda kretanja kapitala znači da Poljska ne smije štititi svoj kapital od neusporedivo jače konkurencije sa Zapada, zajednički fondovi trebali bi sanirati dio neravnopravnosti koja se zbog toga razvija. Mađarski premijer Viktor Orbán, s druge strane, upozorava da su sve članice formalno ravnopravne i nadređene Uniji, pa bi njemački prijedlog promijenio karakter saveza.
Uspješna europeizacija
Cijela diskusija zapravo jasno pokazuje kako se očito ne radi tek o nekoliko tisuća izbjeglica koliko bi višegradske zemlje trebale primiti, pa čak ni o degutantnom rasizmu koji redovito izražavaju njihovi vladajući političari. Iza šovinističkih fraza s jedne strane i “pedagoškog” discipliniranja s druge krije se antagonizam između dijelova Unije koji imaju sasvim drugi položaj u međunarodnoj podjeli rada. Golemi trgovinski suficit koji je Njemačkoj omogućilo stalno proširenje Unije na istok ima neočekivane političke posljedice. Nakon nekoliko desetljeća “europeizacije”, pojedine su se zemlje Istoka počele doista i ponašati kao da su ravnopravne europske zemlje, a ne tek područja za izvoz roba i kapitala.
Također se ne može ignorirati da, unatoč čestom prozivanju sa Zapada, čak ni ksenofobija vlada višegradskih zemalja zapravo ne odudara previše od onog što je posljednjih godina postalo europski standard. Naime, dok se odvija ova diskusija, izgleda kao da nitko nije ni primijetio da je francuski predsjednik i veliki europejac Emmanuel Macron predložio faktičko ukidanje prava na azil bez da mu je itko zaprijetio sankcijama ili ga prozvao zbog nedostatka solidarnosti. Stvar je tim gora s obzirom na to da otežavanje položaja izbjeglica u Francuskoj doista može imati ozbiljne humanitarne posljedice. Naime, u toj zemlji, za razliku od Poljske, Mađarske, Slovačke ili Češke, izbjeglice doista i žele naći zaštitu.