Bilo je za očekivati da će se nakon izbornog poraza VMRO-DPMNE-a i Nikole Gruevskog postepeno razotkrivati bizarni elementi njihove desetogodišnje vladavine Makedonijom. I to pogotovo u domeni koruptivnih mehanizama te vladavine. Malo preciznije, pažljiviji kroničari političkog života u zemlji mogli su biti uvjereni da će postojanje nedjelotvorne državne Anti-korupcijske komisije u periodu u kojem je korupcija bila doslovno vidljiva “golim okom” naprosto samo od sebe polučiti bizarne rezultate.
Prošlog je tjedna u makedonskim medijima objavljena revizija financijskih izvještaja Komisije u kojoj su utvrđene brojne nepravilnosti. Te se nepravilnosti ne mogu svrstati u nekakve računovodstvene aljkavosti, već bude relevantnu sumnju u pozadinski korupcijski plan. Tako su članovi Komisije izvještavali iznimno visoke i krajnje nerealne putne troškove. A također su, za vrijeme tih navodnih putovanja, bilježeni kao da objavljaju redovite poslove u uredu. Pored toga, sredstva izdvojena za privremeno iznajmljivanje stanova za članove bila su tri puta viša od tržišne cijene.
Nakon izbijanja skandala neopozivu ostavku je podnio Goran Milenkov, član Komisije i njen bivši predsjednik. Prilikom podnošenja ostavke dometnuo je kako se radi o “političkom pritisku” i zapravo, osveti, trenutne vlasti. Očekuje se da će njegov put slijediti i Igor Tanturovski, trenutni predsjednik Komisije. Nije čudno da je Milenkov situaciju “procijenio” kao političku operaciju socijaldemokrata na vlasti. Naime, pored ostalih sumnjivih poteza, za vrijeme njegova mandata Komisija je odbila objaviti imovinske kartice Nikole Gruevskog i drugih političara iz vrha vlasti.
Premda priča o korumpiranoj anti-korupcijskog komisiji djeluje kao bizaran zaplet loše istočnoeuropske komedije koja se nastoji prodati na zapadnim filmskim festivalima, tu zapravo nema ničeg pretjerano neobičnog. Ako želite da korupcija glatko teče, prvo se moraju “osigurati” oni kojima je posao da ju uoče i spriječe.