Europska komisija predložila je da se pravila internog energetskog tržišta EU primijene i na off-shore plinovode. No, pravne službe Vijeća EU (kojeg čine sve države članice) suprotstavile su se takvom prijedlogu. Predloženim izmjenama direktive o plinu svi ulazni plinovodi morali bi biti u skladu s pravilima EU prema kojima plinovodi ne smiju biti u izravnom vlasništvu dobavljača plina, propisuje nediskriminatorne tarife i operativnu transparentnost kao i namet da se minimum 10 posto plinovoda otvori trećim stranama.
Sjeverni tok 2 ispod Baltika, plinovod je koji izrazito odgovara Njemačkoj, a koji bi bio u punom vlasništvu ruskog Gazproma i nije u skladu s europskim trećim energetskim zakonodavnim paketom. Rusija je ta pravila izazvala pred Svjetskom trgovinskom organizacijom. Sporni aspekti su primjena europske legislative na dijelove plinovoda koji leže u teritorijalnim i vanjskim vodama, a izvan europske jurisdikcije. Tako pravna služba Europskog vijeća smatra da EU nema jurisdikciju kojom bi mogla nametnuti svoja energetska pravila s početka teksta, na plinovode koji leže izvan Ekskluzivne ekonomske zone (EEZ) zemalja članica, piše Euractiv. Prema mišljenju europskih pravnika primjena direktive o plinu na EEZ bila bi u suprotnosti s člancima 56 i 58 Konvencije UN-a o pravu mora (UNLOS). S druge strane, pravne službe EK iste dokumente tumače dijametralno suprotno te smatraju da UNCLOS eksplicitno dopušta primjenu direktive o plinu na EEZ.
Dvije strane
Pravna služba Vijeća odbija tvrdnje Komisije. Prema njima članak 79.4. odnosi se na pravo obalne države da utvrdi uvjete za cjevovode koji ulaze na njen teritorij ili teritorijalno more. Tekst odredbe zadržava pravo obalne države da stvori dodatne uvjete izvan pitanja vezanih za resurse i cjevovode na svom teritoriju ili teritorijalnom moru”, što znači da postoji samo ograničen suverenitet u EEZ i stoga se pravila poput direktive o plinu ne mogu tamo provoditi.
Bilo kako bilo u ovim nerazumljivim pravnim zavrzlamama, na umu treba imati da se zakoni imaju mijenjati prema potrebama društva, a ne obratno. Sjeverni tok 2 osim što krši odredbe energetskog paketa, nanosi velike političke štete unutarnjim odnosima zemalja članica, šteti energetskoj uniji jer otežava plinofikaciju istočne Europe (koja i sama nije u skladu s Pariškim sporazumom) i unosi još veće neravnoteže na energetskom tržištu. Stoga nije čudno da popis protivnika i podržavatelja Komisijinog prijedloga također sadrži i eksplicitnu geografsku i profitnu dimenziju. U primjeru Sjevernog toka 2 najvažnije je ipak pitanje ravnoteže EU, procesa donošenja odluka i funkcioniranja demokratskih institucija. Ono što vidimo na ovom primjeru potpuno onemogućava vjeru u svijetlu budućnost EU.