Malo tko je prije par mjeseci mogao očekivati da će gradić Vašarhelj (Hódmezővásárhely) u jugoistočnoj Mađarskoj postati jedno od ključnih političkih bojnih polja u toj zemlji. No upravo to se dogodilo kada je prije nekoliko tjedana na tamošnjim izborima iznenađujuće pobijedio nezavisni kandidat. Još od 1990-ih u gradiću je na vlasti desna opcija, čija je trenutna inkarnacija stranka Fidesz premijera Viktora Orbána. Uz to, jedan od Orbánovih najbližih suradnika, János Lázár, porijeklom je iz tog gradića. Sve to trebalo je značiti sigurnu pobjedu za stranku koja na državnoj razini apsolutno dominira političkom scenom. No nešto je za njih pošlo po krivu, u najgorem mogućem trenutku. Svega mjesec dana prije parlamentarnih izbora, Fidesz je izgubio jedan od svojih pretpostavljenih “bastiona”.
Nervoza vladajućih pokazala se već kada je nezavisni kandidat Péter Márki-Zay, odmah nakon objave kandidature, iznenada dobio otkaz na poslu. A pritiscima su bili izloženi i njegovi suradnici protiv kojih su po gradiću lijepljeni bizarni plakati. No sve to samo je ojačalo Márki-Zayev opozicijski kredibilitet. Iza njega je uskoro stala i cijela opozicija, od socijaldemokrata preko zelenih do fašista iz Jobbika. Kao čvrsti protivnik Fidesza, a ujedno i katolički ultrakonzervativac, Márki-Zay je očito svima odgovarao. Liberalni je dio Mađarske brzo pao u euforiju zbog ovog poraza vladajućih, iako je doista teško argumentirati da je riječ o pobjedi liberala. Taj uspjeh naposljetku je potaknuo sve opozicijske stranke da ozbiljno razgovaraju o mogućoj ujedinjenoj koaliciji suprotstavljenoj Fideszu.
Upitni rezultati
Način na koji Orbánova stranka provodi vlast ipak je, čini se, iziritirala mnoge. No velika koalicija koja uključuje formalnu ljevicu (ono što je od nje ostalo) i fašiste ipak nije siguran recept za “pobjedu”. Za početak, izbori su blizu, a dogovor o suradnji zapravo daleko, jer bi sve stranke trebale nešto žrtvovati u korist navodnih ideoloških protivnika, a taktičkih saveznika. Ni Fidesz ne miruje, već je za 15. marta najavio veliki skup podrške vladi i mobilizaciju svojih birača. No, najgore za opoziciju, pojedina istraživanja pokazuju kako veliki savezi opozicije mogu imati i kontraefekt. Osobito u velikim gradovima, gdje liberalne stranke još dobivaju nešto glasova, manje bi birača izašlo da podrži nekog zajedničkog nego kandidate liberalnih stranaka.
I veliko je pitanje, osim toga, što bi pobjeda takve udružene opozicije uopće donijela. Iako se Jobbik sada češće predstavlja kao “umjerena” desnica, to ne znači da su odustali od rasističkih politika npr. prema izbjeglicama ili Romima. Među ključnim prigovorima Fideszu često se ističe njihova agresivna ksenofobija i netolerancija, a to sigurno nije nešto što će Jobbik promijeniti ako dođe na vlast. S druge strane, ako je Fideszova korupcija dojadila mnogima, dobro upravljanje nije nešto s čime se mogu pohvaliti liberalne stranke koje su vladale prije Fidesza. Njihova korupcija i katastrofalne politike upravo su prije desetak godina i lansirale Orbána na ovu poziciju.