Jens Reinke, predstavnik Međunarodnog monetarnog fonda u Albaniji, izrazio je zabrinutost zbog vladinog ambicioznog plana javno-privatnih investicija čija bi vrijednost trebala iznositi čak milijardu dolara. U sklopu tog projekta, vlada planira veliku izgradnju poslovno-stambenog prostora i infrastrukture, ali i pokretanje drugih projekata poput eksploatacije nafte i plina iz teritorijalnih voda. Postoje doista brojni razlozi zašto projekt izaziva opravdanu zabrinutost. Npr. izgradnja u Draču uništava arheološka nalazišta u ovom gradu koji spada među najstarije i povijesno najzanimljivije na Balkanu. U Vlori na jugu zemlje gradnja aerodroma prijeti da izazove ekološku katastrofu. Uz to, svi projekti ostavljaju dojam državnog pogodovanja privatnom investitoru. No ni jedna od tih stvari nije ono što je zapravo zabrinulo MMF.
Naravno, međunarodna financijska organizacija poznata po nametanju “neoliberalnih” ekonomskih programa nema načelno ništa protiv ovakvih projekata. Dapače, namjera da se državnim sredstvima financira uvoz stranog kapitala spada upravo među one mjere kakve je MMF navikao propisivati “zemljama u razvoju”. No čini se da je Albanija uspjela nešto što se rijetko viđa: u svojim politikama pogodovanja kapitalu je, prema procjenama MMF-a, pretjerala. Daleko od toga da su u međunarodnom fondu zabrinuti za socijalne posljedice ovog programa. Kako objašnjava Reinke, ključni problem je činjenica da način na koji država sudjeluje u projektima zapravo predstavlja bespovratni kredit investitorima (jer država pokriva prvi dio troškova, a investitor se treba kasnije uključiti). Međutim, za dobar dio investicija je daleko od izvjesnog da će se strani kapital doista uključiti u predviđenom iznosu.
To bi pak moglo dovesti od “rasta albanskog državnog duga” i “makroekonomskih nestabilnosti”. Osim toga, objašnjava Reinke, broj odobrenih projekata očito pokazuje da ne postoji nikakav državni plan razvojnih prioriteta. Albanija je toliko entuzijastična da omogućuje kapitalu da bez narudžbe nudi javno-privatna partnerstva državi, stoga su ona prepuštena tržišnim, a ne državnim inicijativama. Bit će da i čudesna rješenja iz MMF-ove kuhinje imaju ograničenja svoje koristi. Čak i za kapital, a kamoli za radnike koji ostaju njihove vječne žrtve.