Jedan od ključnih mitova o Grcima tijekom posljednjih godina je onaj o njihovoj “rastrošnosti”. Logika je jasna: iz perspektive bogatih zemalja koje su vlasnice grčkog državnog duga, najvažnija stvar je da se taj dug otplaćuje, a Grci nek “stegnu remen”. No dug, nasuprot onome što se prodaje u tabloidima, nije nastao zbog pretjerane konzumacije hrane i pića zamišljenog “prosječnog Grka”, već uslijed nejednake razmjene unutar eurozone. To između ostalog objašnjava zašto se dug, svim “mjerama štednje” unatoč, zapravo posljednjih godina dodatno povećao. Postoje segmenti u kojima grčka država doista troši golema sredstva nesrazmjerno veličini zemlje. No to je prije svega vojska, odnosno kupovina naoružanja. Naravno, zemlje koje Grčkoj prodaju oružje, a ujedno i “drže” njezin dug (Njemačka, Francuska), su se osobito potrudile da “štednja” nikako ne zahvati vojni sektor.
Umjesto toga “bolni rezovi” su izvedeni u drugim sektorima, u kojima potrošnja nikada nije bila “prevelika”, ali koji su, za razliku od vojske, doista ključni za svakodnevno funkcioniranje većine stanovništva. Među te sektore spada zdravstvo o čijem su stanju posljednjih dana izašli zabrinjavajući podaci. Gotovo trećina ljudi koji su 2016. godine osjećali bolove ili probleme nisu posjetili liječnika. Glavni razlog je financijski. Uz to, preko 50% ljudi koji jesu napravili liječnički pregled su to učinili tek kada to više nisu mogli izbjeći. Deset godina ranije, taj postotak je bio svega dvadesetak posto, dok je većina doktoru odlazila na redovite preglede ili tek po recepte. Uzroci svega ovoga nisu nikakva misterija. Te 2006. preko polovice stanovništva imala je potpuno besplatnu zdravstvenu skrb. Danas se to odnosi na jedva četvrtinu.
Druga zanimljiva studija objavljena ovih dana vezana je uz stanovanje. Grčka je prije krize bila poznata kao jedna od europskih zemalja s najvećim postotkom vlasništva nad stambenim prostorom. To je posljedica “divlje” socijalne politike tijekom prošlog stoljeća, kada su vlade dopuštale ekstralegalnu gradnju ruralnih migranata u velikim gradovima bez posebnog plana. No ako je 2006. godine čak 82% stanovnika imalo svoj stan ili kuću danas je taj broj svega 74%. Dakako, stambeni fond se nije smanjio, ali se smanjio broj stanovnika. To znači da danas mali broj ljudi ima više stanova, a veći broj ljudi je bez stana. Grčka je, ukratko, zaslugom štednje postala nejednakija, siromašnija, nezdravija i – dužnija. Ništa od toga naravno nije ponukalo bilo europske institucije, bilo europske medije, da propitaju svoje narative o “rastrošnosti”.