Nezaslužena imenovanja preko privatnih veza jedna su od najpopularnijih tema domaćih medija. Nema fenomena koji bolje opisuje sve što ne valja s našim društvima, niti onog kojim se “uvjerljivije” mogu objasniti razlozi zbog kojih zaostajemo. Nije čudno što smo siromašni ako je načelnik općine zaposlio svog nećaka. Da toga nema, bili bismo Njemačka. Privatne veze doista često nadjačavaju one formalne, no problem je to koji se ne odnosi samo na naše općine. Jedan takav skandal upravo sada potresa samo središte idealizirane Europe, koja je naše koruptivne atavizme navodno davno prevladala. Radi se o imenovanju izvjesnog Martina Selmayra na jednu od ključnih činovničkih funkcija unutar Europske komisije.
Četrdesetsedmogodišnji Selmayr, njemačkog državljanstva, iznenadno je i van procedure promaknut s pozicije predstojnika ureda predsjednika Europske komisije na onu glavnog tajnika te institucije. Malo tko izvan hodnika briselskih institucija uopće zna u čemu je razlika između tih funkcija, no konflikt oko tog promaknuća navodno prijeti da raskoli najveću paneuropsku stranku. Problem je u tome što Selmayr nije bilo koji birokrat, već čovjek koji ima reputaciju “sive eminencije” aktualne komisije pod Jeanom-Claudeom Junckerom. Njegovo premještanje na funkciju generalnog sekretara znači da će na poziciji moći ostati i dugo nakon što 2019. godine Juncker završi svoj petogodišnji mandat. Time bi se navodno svemoćni Selmayr dodatno zaštitio od ionako skromnih demokratskih kontrola.
Tko vlada?
Od početka mjeseca stoga se nižu kritike europskih političara koji tvrde da je ovo imenovanje preko reda “ugrozilo reputaciju Unije” i “dalo argumente populistima”. No bespomoćni Europski parlament ne može više smijeniti Selmayra, a jalovo nezadovoljstvo su izrazile i pojedine članice, poput Mađarske koja je optužila Komisiju za licemjerje, zato što ta institucija vladi u Budimpešti prijeti sankcijama zbog “nepoštovanje vladavine prava”. Ni vlade članica ni parlament – jedina dva aktera koji imaju formalni demokratski legitimitet jer ih biraju građani – ne mogu ništa protiv skandaloznog kadroviranja u najmoćnijem tijelu Unije, koje je uz to najdalje od kontrole birača.
Zanimljivo, unatoč buci u Bruxellesu, niti jedna riječ o ovom skandalu nije se pojavila u lokalnim medijima. I to iako je očito riječ o tome da je nezaslužni gazdin “štićenik” van procedura imenovan na nesmjenjivu funkciju moći – što je inače idealni scenarij za domaća zgražanja nad “balkanskim poslima”. Da stvar bude gora, nedavna reakcija hrvatske vlade na kritiku iz Komisije jasno je pokazala tko zapravo “vlada” Hrvatskom. Ako Komisija traži reforme, savršeno je svejedno što to znači za narod. Glavno je da europska institucija bude zadovoljna. Paradoks je u tome što se prihvaćanje komisijinih instrukcija navodno suverenoj vladi često pravda time što u Europi bar nema “zapošljavanja nećaka”. Tamo se, daleko od očiju domaće javnosti, iste stvari odvijaju na puno višoj razini.