Europa Nostra, vodeća europska organizacija za očuvanje i promicanje europske kulturne i prirodne baštine, prošli je tjedan objavila imena pobjednika natječaja “Sedam najugroženijih”, tj. ovogodišnju listu najugroženijih spomenika kulturne baštine. Program je pokrenula prije pet godina u suradnji s Institutom Europske investicijske banke i Savjetom Europske razvojne banke. Ipak, naizgled ambiciozan program tek je “katalizator promjena” (a ne projekt koji će biti javno financiran) čiji je cilj locirati ugrožene spomenike i pokrenuti kako javne, tako i privatne organizacije na lokalnom, nacionalnom ili europskom nivou da daju doprinos njihovom očuvanju.
Među “dobitnicima” nalazi se i spomenik Buzludža, smješten u središnjoj Bugarskoj, na planini Balkan. Izgrađen je 1981., a posvećen je bugarskom socijalističkom pokretu koji je nastao devedeset godina ranije, 1891. U funkciji je bio tek osam godina, a u tom ga je periodu posjetilo preko dva milijuna ljudi: izletnici, školska djeca, predstavnici radničkih organizacija, diplomati i delegacije iz inozemstva. Nakon sloma komunizma, broj posjeta se drastično smanjuje, objekt se ne održava, uništavaju ga vremenske nepogode i vandalsko iživljavanje. Danas ga najčešće posjećuju zalutali avanturisti, putoholičari i “skupljači Pokemona”. Međutim, ovaj impozantan primjer brutalističke arhitekture, popularno prozvan “bugarski NLO”, sve više privlači međunarodnu pozornost.
“Spas” u projektima
Buzludža je, što zbog njene monumentalnosti i prostorne pozamašnosti (za gradnju je iskorišteno 70.000 tona betona), što zbog teške dostupnosti (u planini, na visini od 1.441 m) ostala “spašena” pred čistkama javnog prostora od simbola komunizma koje su počele 2016. donošenjem nekoliko zakonskih rješenja kojima se osuđuje “kriminalnu prirodu komunizma”. Sada je njena budućnost u rukama nevladine organizacije The Buzludzha Project Foundation, koja ju je i nominirala za “Sedam najugroženijih”, a koja se zalaže za njenu “rekonstrukciju uz puno obzira i poštovanja prema spomeniku”.
Nositelji projekta svoju “obzirnu rekonstrukciju” temelje na ideji “depolitizacije” ovog spomenika, preinaci prostora i dodavanju novih instalacija koje bi se usmjerile na bugarsku nacionalnu povijest, od antike i srednjeg vijeka do tranzicije, te koje bi slavile “ne-politička” nacionalna sportska, znanstvena i umjetnička postignuća. Uz to, pomoć privatnih institucija nastojat će se osigurati različitim (uglavnom) komercijalnim aktivnostima koje će “otvarati radna mjesta i generirati prihode”: performansima, koncertima, konferencijama, izložbama, čitanjima književnih dijela, kino-projekcijama ili modnim revijama. Tako će veoma važan period i baština socijalističkog pokreta biti utopljeni u kičastoj, tobože apolitičnoj viziji, a spomenik u novom ruhu i novoj funkciji, vrlo izvjesno, neće služiti narodu.