Nakon dugih šest mjeseci neizvjesnosti, Njemačka je konačno dobila proeuropsku vladu, samo da bi njezin ministar unutrašnjih poslova odmah po stupanju na dužnost proglasio moguće “povlačenje” te zemlje iz šengenskog sustava, koji je jedan od ključnih stupova Europske unije. To je rezultat polugodišnje borbe europskog establišmenta protiv “populizma” u Njemačkoj. Jer početnu je krizu vlasti, nakon izbora održanih u rujnu prošle godine, izazvao neočekivano visok rezultat ekstremno desničarske Alternative za Njemačku (AfD), stranke besramno rasističkih stavova, koji se eurobirokratskom politički korektnom terminologijom nazivaju “antieuropskima”.
Uspon ekstremne desnice doveo je u pitanje ustaljeni ritam njemačke politike i prisilio stranke establišmenta da nevoljko formiraju još jednu “veliku koaliciju”. U nju je, osim socijaldemokrata i stranke kancelarke Angele Merkel, kao mlađi partner ušla i bavarska Kršćansko-socijalna unija (CSU), čiji je predsjednik Horst Seehofer ranije spomenuti novi ministar unutarnjih poslova. Čim je spasio Njemačku i Europu od opasnog populizma, Seehofer se upustio u kampanju koja se nimalo ne razlikuje od one koju vodi AfD, osim po tome što je njezin nositelj navodno uvaženi stup establišmenta, a ne neki autsajderski populist.
Najava uspostave čvršćih graničnih kontrola, suprotno šengenskom sustavu, pritom je manje problematični dio te kampanje. Puno je važnija nedavna namjerno provokativna izjava kako “islam ne pripada u Njemačku”. Jer naposljetku nije riječ o historiografskoj ili kulturološkoj raspravi, već je otvorenoj legitimaciji islamofobnog nasilja. Njemačka je, na pritisak zastupnika ljevice, prošle godine prvi puta počela bilježiti napade na muslimane. Otkriveno je kako ih je 2017. počinjeno gotovo tisuću, pri čemu je 33 muslimana ozlijeđeno. Počinitelji su u pravilu pripadnici njemačkog nacističkog podzemlja. Iza svakog od tih uličnih napada stoji jedan “ozbiljan političar” u odijelu spreman da iskoristi mržnju za vlastitu samopromociju.